O nadi i strahu

Ne marim puno za generale. Kad je riječ o ratu, nemam sućuti za političare koji crtaju granice po stolovima, masnih prstiju. Sućut čuvam za gladne vojnike, promrzle u rovovima, kojima su prodali priču da se bore za pravu stvar, dok je njihovo meso samo topovsko, žetoni koje na gore spomenutim stolovima generali bacaju vamo-tamo, kako im je već rečeno. Ne marim puno za ideale. Od ideala se ne živi, ma što vam pričali. Ideali su luksuz bogatih u miru. Sirotinja živi od kruha, ako ga ima. 

Lažu vam kad kažu da su ratni zločinci nevini heroji. I da se sudi vama i vašem narodu. Ne sudi se. Jer vaš narod ima još puno generala i pukovnika i bojnika i svih mogućih časnika, i većina tih ne sjedi na sudu optužena da je silovala, klala, palila. Kako to? Možda zato jer je netko silno htio podvaliti toj manjini koja grije optuženičku klupu? A možda su jednostavno, pazi sad to, krivi. I najveća greška svakog naroda i svake države leži u činjenici da nije odavno sudila i presudila zločincima u vlastitim redovima. 

Ratni zločin i ratno profiterstvo nas je dovelo tu gdje jesmo: u pički materinoj, u kurcu, u šupku svemira, nastavi niz. I nismo još raskrstili s onim što se desilo prije 20 godina, ni s onim što se desilo prije 80, a povijest nam se ponavlja, dolazi nas tresnut još jednom istom lekcijom posred face, da vidi jesmo li sad pametniji. 

Nadam se da jesmo. Bojim se da nismo. 

Primjedbe

  1. Love your post dear ♥
    If you want you can check out my blog.I write about fashion,beauty and lifestyle.Maybe we can follow each other and be great blogger friends !

    http://herecomesajla.blogspot.ba/?m=1

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Popularni postovi