Zapišavanje

Kako obilježavate svoj teritorij? Svojim mirisom? Ostavljanjem svojih stvari posvuda? Dodirom? Stilom? Nadjebavanjem drugih? Ili se trudite da vaš karakter, vaše samopuzdanje i sposobnosti budu one koje obilježe i nadjačaju druge? 

Imala sam kolegu. Nije umro. Još je živ. Ali više nismo kolege. Mrsko mi uvijek i bilo da ga zovem kolegom, jer bez ikakve sumnje mislim da je baš strašno loš nastavnik i čovjek. A znate kako je govorio Platon, postolar je postolar samo ako je dobar postolar. Isto je s ljudima. 

Volio je taj... kolega... da ga se vidi. I čuje. Uletit u svaki razgovor, silovat svačji osobni prostor, zadizat majicu i pokazivat svoj dlakavi trbuh, širit ruke i rastezat se podižući majicu, širit noge, nadvisit sve i svakoga svojom, oh, muškošću. I ne znam kako vi, ali moje jajne stanice počine kolektivno samoubojstvo čim zapaze takvo muško. 
Nema ništa muževno ni privlačno u običnom puranu, običnom paunu koji širi svoje perje i svoja prsa, koji se šepuri uokolo i čija svaka stanica vrišti "Look at me, look at me". Jedino što se osjeti je očaj i loša kolonjska. Vidjeli smo se nedavno. Kako sam prestala raditi s njim, prestala sam reagirati i na onoj osnovnoj razini. Pa ako mu je nekad moja hladnokrvnost išla na živce, sad ga smeta daleko više, jer on je visok, on je jak, kako misliš ne vidiš me, moraš me vidjeti. 
Na velikom je dvorištu stao tik iza mene, rastegnuo se, dizao ruke, umalo me opizdio laktom u glavu. Nisam se pomakla ni centimetar. Nećeš, bato. Širi svoje udove negdje drugdje. Ja ne prepuštam svoj osobni prostor, ko te jebe. Pričao je glasno, u nekom općem smjeru, o mladim i zgodnim i plodnim ženama, i kako mora nać neku takvu. Eno mu trudne žene doma. Baš si sroljo, seljačino. Došlo mi da mu kažem. Nisam. Jer, kao što rekoh, čovjek je čovjek tek ako je dobar čovjek. Ne trošim svoje reacije na neljude. 

Ako već morate, zapišajte ih pažnjom, razumijevanjem i kulturnom verbalnom i neverbalnom komunikacijom. Dajte im prostora, ne silujte im aure. Ne nadvisujte ih da biste nahranili svoj ego. Evo vam savjet džabe - ne podižite majice i ne širite noge, boli ih imaginarni kurac za vašu imaginarnu muškost. Nema na čemu. 

Primjedbe

  1. Pravi homo balkanikus još s diplomom. Nisam još takvog srela haha

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Popularni postovi