Žrtva je žrtva

Just-world hypothesis. To je ono kad jako dobro znate da ne možete završiti na cesti jer niste alkoholičar i kockar, a naravno da je osoba koja kopa po kontejneru pred vašom zgradom točno to i zaslužila. To je ono kad je ružno kad nekoga siluju, ali ruku na srce, treba više paziti u kakvom se društvu krećeš, vama se to nikad ne bi moglo dogoditi, vi znate bolje, bolje ste odgojeni, vi pazite na sebe. To je ono kad je jako ružno kad nekoga ubiju, ali motiv je bitan, vjerojatno se samo čini kao bezuman čin, nemoguće je netko bude ubijen bez razloga, vama se to nikad ne bi moglo dogoditi, vi jako dobro znate kako s ljudima, i nikad se nećete nekome zamjeriti ili naći na krivom mjestu u krivo vrijeme. 

Svaki put kad sebi slažete da se to vama ne može dogoditi, činite to kako biste se osjećali bolje. Kako biste smanjili osjećaj krivnje koji osjećate, kako se ne biste osjećali nelagodno. Davno je Krleža u usta svom sušićavom novinaru Kraljeviću stavio - kako da nisam kriv ako sam svjestan zločina i participiram u njemu! Gadna je stvar empatija. Čini da osjećate čak i kad ne želite. Mora je se nekako eliminirati. A najbolje je eliminirati je lešinarskim "traženjem rupa" u priči iz crne kronike. 





Victim blaming. To je ono kad krivite sve osim manijaka koji nekoga ubije. A istina je jednostavna i bez rupa. Kad ubiješ, onda si ubojica. Dalje nema. 

Primjedbe

Popularni postovi