O otmici zeca

Bila sam jučer u pet shopu. Ne znam naježim li se više od pogleda na životinjice zbuksane u premale akvarije ili na ljude koji ih dolaze kupit. Da budem poštena, ovaj veliki dućan u kojem sam bila drži životinje u dobrim uvjetima. Imaju piljevinu pod sobom, imaju sijena, imaju kućice, imaju hranu i vodu. Srce mi se slama kad vidim kuniće koji se pokušavaju rastegnuti u premalim izlozima, ili deprimirane zamorčiće koji često sami čuče nakostriješeni u jednom kutu. 
I dok sam ja birala nove pojilice za svoju dvočlanu bandu dlakavaca, u dućan je ušetala četveročlana obitelj s dvoje premale djece. Premale kažem, jer mislim da vrtićkoj djeci ne bi smio nabaviti životinju, i da naglasak uvijek treba biti na obitelji, da svaki član snosi dio odgovornosti, a ne da derištu daš zeca, staviš ga u premali kavez, zatvoriš ga u dječju sobu i pustiš da ga dijete navlači kako mu padne na pamet. Nipošto ne tvrdim da su svi roditelji i djeca takvi, ali poprilično sam sigurna da oni jučer jesu. 
Za početak, došli su po kunića. Na inzistiranje nekakve kreštave četverogodišnjakinje, kupili su mu premalu kućicu, iako ih je prodavač upozorio da je kućica premala, jer se obiteljska princeza bacila na pod i počela derati iz petnih žila. Da je meni ikad u životu palo na pamet da to napravim, majka bi me bez previše razmišljanja udavila odmah tamo i tada, i sasvim sigurno mi ne bi dopustila da uopće planiram nagurati zeca u premalu kućicu, a kamoli da bi mi još kupila kućicu. 
Majka je pak cijelo vrijeme ponavljala kako sve znaju i sve imaju osim zeca, jer imali su već zečeve (jadni, neka počivaju u miru). Nakon čega je zafrknula nosom na sijeno i odbila ga kupiti, jer će sijena biti posvuda. Nakon toga je prodavač krenuo objašnjavati kako je sijeno zečevima nužno, pa je suprug uskočio i uzeo paket sijena. Podsjetio je ženu da su tako nešto i znali uzimati zadnji put kad su imali zeca. Ne znam jesu li, ali sačuvajmebože ljudi koji uzimaju ljubimca, pa kalkuliraju koliko dlaka, piljevine ili sijena će morati očistiti. Kupite si plišanu životinju. 
Za kraj kupovine, odlučili su uzeti i prijenosnik (nekakav mali za kornjaču ili hrčka valjda), baš čudno da netko tko je imao toliko zečeva već nema prijenosnik, ali ok. I rekli prodavaču da im zeca spakira u prijenosnik. Začudo, prodavač je načelno pristao, uz rečenicu. "Ali onda ćete ga morat prekrit, da ne vidi kud ide". Tu ja više nisam imala živaca, jer je kupovina ljubimca počela podsjećati na kakvu otmicu unutar narko kartela, došlo mi da pitam planiraju li kuniću nabiti kukuljicu na glavu i vozikati ga uokolo da ne može upamtiti skretanja i pobjeći natrag u pet shop. 
Nemojte bit ta obitelj. Budite bolji ljudi. Ako se već odlučite nabaviti ljubimca, udomite. Ako baš iz nekog razloga želite kupiti, kupite od pravog, dobrog, legalnog, provjerenog uzgajivača. I naučite djecu kako se tretiraju životinje. Ne budite jedni od onih koji djecu uče da ne trgaju igračke, a onda im ubace hrčka u sobu i prave se da ne postoji.  

Primjedbe

Popularni postovi