Snježne eskapade

Prije nego sam preselila, živjela sam u neboderu s puno stanova i još više stanara. Već od studenog, nama bi u haustoru zgrade fino visio raspored čišćenja snijega, od 11. do 4. mjeseca, i svaki je stan imao niz dana, pravilno raspoređenih u tih pola godine. Većinu tih dana snijega nije bilo, nekad bi te zahvatio friško napadani, nekad bi se borio s ugaženim i zaleđenim. Neki nikad nisu čistili, ali cijela je stvar funkcionirala, jer popis i red. 
Sad živim u daleko manjoj zgradi, s daleko manje stanara, i nemamo nikakav raspored čišćenja snijega. I bacam velik, najveći hejt na nemanje istog, jer je presing ogroman, i stavlja me u neko psihotično stanje utrkivanja s umobolnim susjedima, tko će prvi do lopate i tko će bolje i prije očistiti, da mu se ne bi imalo što prigovoriti. Cijele prošle zime nisam uspjela čistiti snijeg. Što nije loša stvar sama po sebi. Ono što je loše je da su jedini termini za čišćenje bili 4 ujutro ili pak 1 u noći, a da su pasivno i aktivno agresivni komentari susjeda bili cjelodnevni. Kao i svađe. 
Ulaz do mojeg tako ima neki pacijent koji struže snijeg cijelu noć, da ne bi morao ujutro prije posla. I ako mu se netko usudi reći nešto u stilu, "Oprostite, ali sad je 2 i ljudi spavaju i snijeg pada, nema nikakvog smisla da čistite, vratit će mu deračinom o tome kako nitko osim njega ne čisti, i sve bi nas zatrpao snijeg da nema njega, i svake godine isto, samo i uvijek on, i još malo pičkaranja i vrijeđanja. 
Imala sam pokušaje čišćenja prošle zime. Dvaput sam silazila iz stana i našla haustor bez lopate. Jednom sam se strčala kad nije bilo nikog da bi mi susjeda pred nosom zgrabila lopatu. Iskreno, živo mi se jebe i za snijeg i za susjede, želim samo jednom jebeno očistiti snijeg, pa da kad mi netko kaže da samo on čisti, da mogu bahato reći "Čistila sam prekjučer, odjebi." 
Nema ni teoretske šanse da ću prije posla izlaziti van i čistiti pločnik. Kad se vratim s posla u pola 5, snijeg je već očišćen. I tako stalno, začarani krug, u kojem mi lopata za snijeg vječno izmiče, i osjećam se malo kao Sizif, osim što je on barem kotrljao taj kamen uzbrdo, a ja lopatu ne mogu dohvatit ni uzbrdo, ni nizbrdo. 
Da postoji raspored, ja bih stisla zube i svoje dane odradila junački, bez ikakvog problema. Ovako se sudaram u haustoru s penzionerima koji nemaju pametnijeg posla nego da stružu snijeg, a kako bi mogli prigovarati svima zato jer su opet oni čistili. Preostaje mi jedino da stružem usred noći s luđakom iz drugog ulaza, ili da ustanem u 4 i izađem van i psujem lijenu bagru koja spava dok ja čistim, jer tako se to kod nas radi. 

Primjedbe

  1. Ili da oguglaš na njihove komentare ili da kupiš svoju lopatu i drziš je u svojoj šupi ili stanu.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. imamo jako malo pločnika za očistiti, i tko ima lopatu, taj čisti. nema nikakvog smisla da svoje ljudi se sudara. tako da imanje vlastite lopate, ne znači nužno da mogu čistiti :D

      Izbriši
  2. Ovaj, a da predstavnik stanara, na tvoj prijedlog, isprinta popis? to mi imamo, i lijepo, ako ti tako padne grah, počistiš ako sniježi u tvoje dane.
    Ne volim nabijanje grižnje savjesti.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. pitala - nije potrebno jer nas je malo, i svatko prema savjesti.

      Izbriši

Objavi komentar

Popularni postovi