O kupovini srijedom ili zašto naredna tri dana ne mislim do dućana

Danas sam pod pauzom otišla u Konzum. Užas. Meni nitko nije rekao da je srijedom penzionerski popust. Za početak, ja u Konzum ne idem. Odem možda dvaput godišnje, ako baš nemam izbora. Ne volim ga, ne sviđaju mi se stvari koje prodaju, kako prodaju, ne sviđaju mi se njihovi dućani, ne sviđa mi se ništa. 
I danas odem. Poginem skoro. Prvo, što su svi ti ljudi koji imaju popust toliko živčani. Pregaziše me skoro triput kolicima, nadrkani do neba. Gdje god stanem smetam nekom dedi ili nekoj babi, baš onuda mora, baš eto sad, ili sam prebrza ili sam prespora, osjećala sam se kao taoc ludih penzionera u Konzumu. Zvuči kao naslov horora. Taoc ludih penzionera u Konzumu II
Na svakoj blagajni red da mu kraja ne vidiš, i ja stanem baš u onaj u kojem radi gluha blagajnica koja ne zna koliko novčanica od 200 ide u tisuću, i u onaj u kojem je neka gospođa odlučila platit SVE račune za prošlu godinu. Pa imat takav talent, to samo ja mogu. 
Isteklo mi pola sata pauze u redu u Konzumu. Postalo me strah da ću nerođenom djetetu na promociju zakasnit. Neće me zamorci prepoznat kad se zarasla i sijeda vratim kući. A za sve je kriva njihova endivija i to što ne vole kristalku. 

Primjedbe

  1. Ne znam što je gore, provesti pauzu na takav način, ili proživjeti sve to.
    Izbjegavam ga, iz raznih razloga, koliko god mogu.

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Popularni postovi