Croats Anonymous

"Dobar dan, ja sam Ivana, Hrvatica sam." "Dobar dan, Ivana", odgovaraju bezvoljno, trljajući oči. Triput tjedno jure na sastanke, kako bi u gomili istih podijelili jad, našli potporu, vidjeli da nisu sami u ovom čemeru. "Ja sam Ivana i moja diploma nije lažna." "Uh", uzdahnu svi, glave se vrte, nije dobro. "Pa jesi li barem plagirala koji dio svog diplomskog rada?" upitat će me jedan. "Nisam", sliježem ramenima i spuštam pogled. "Jesi barem ispustila koju fusnotu?" dodaje drugi. "Nisam", šapćem posramljeno, kao da priznajem da pijem od treće godine i nisam bila trijezna od 1994. "Nije dobro", komentiraju međusobno, ali bez osude, jer svi su jednom bili na mom mjestu. 
"Dobar dan, ja sam Branko", prozbori stariji gospodin. "Dobar dan, Branko", odgovaramo kao jedan. "Prošli sam tjedan krivotvorio potpis svoje žene na zahtjevu za kredit." Dvoranom se prolomi pljesak. "Tako treba, došao si k sebi!" "Nema kruha od poštenja", dovikne netko, i svi se nasmijemo. 

Nerealno? Pa ne znam. Mi smo država s drugom tradicijom lopovluka. I džabe nam priče o poštenom i radišnom narodu, kad nam po Saboru sjede ljudi s falsificiranim svjedodžbama osnovne škole, potpredsjednici Saboru su nam bili "diplomirani" kriminalisti s plagiranim diplomskim radom, a ministar obrazovanja nam je notorni plagijator, koji ima podršku Vlade. Puno govori o istoj. 

I kad premijera pitaju zašto brani takvog ministra, ovaj odgovara da je cijela stvar prenapuhana i da se čovjek ispričao. Pa oprosti, care, nisam znala da je to dovoljno kad napraviš sranje, koji life hack, zašto mi to nitko do sad nije otkrio, koliko sam sranja u životu mogla strpati pod tepih jednom jedinom isprikom. "Malo je pokrao druge, šta sad, onaj tko nije nek prvi baci kamen." Kamenjem zatrpamo premijera. "Nemojte napuhavati stvar", čuje se ispod kamenja. 

Ali nije do političara. Nije do političara, krivotvorenih diploma, svjedodžbi, plagiranja. Nije do njih, do nas je. Da smo mi normalni, političari bi nam bili normalni. Mi smo sramota, mi smo ti gotovani kojima starci plaćaju maturalne radove, mi smo ti gotovani koji kupuju diplomske radove, mi smo ta govna koja eurima i pršutom plaćaju diplome, mi smo ti smradovi koji bi sjedili na dupetu, visili na fejsbuku i dobivali plaću. Dobro je, sve je dobro, sve dok netko drugi radi za mene, sve dok ne moram uključit mozak, sve dok plaća stiže. Da nam nisu idoli nepismene seljačine, kičasti seljobritiji, primitivci, seksisti i rasisti, drugačiji bi nam bili političari. Ali nisu, jer mi nismo drugačiji. Ovo sve zajedno nije njihova sramota, nego naša. Nas treba biti sram što nam ratni zločinci odlučuju o budućnosti. Nas treba biti sram što nam lažljivci kroje sudbinu. Ne njih, oni su samo ono što mi želimo da budu. 

Primjedbe

  1. Tuga, jer je isto i kod nas, u Srbiji. Ovde je seljanijada zavladala na svim poljima. Što si bezobrazniji, to te smatraju "sposobnijim". I nije kriva (samo) vlast, nego narod koji je podržava i održava. Političari su samo njihov odraz.

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Popularni postovi