Korektna priča o nekorektnosti i peglanju

Mislim da sve može biti predmet zajebancije. I stvarno mislim sve. Prvo, zato jer mislim da je humor najbolje oružje protiv tragedije i glupih ideja. Drugo, jer mislim da je mali korak od zabrane šala do paljenja knjiga. A jednom kad spališ knjige, ni ljudi ti nisu sveti - ide to nekako u paketu, s istim sredstvom za potpalu. Ako bih ikakav humor zabranila, to bi bio loš. Loše šale su naprosto okrutne. Loše šale uzrokuju fizičku i psihičku bol kod ljudi koji imaju smisao za humor. 

Ali vrlo se teško šaliti u narodu kojem je glavni nacionalni hobi snebivanje. Svaki štos obavezno mora biti popraćen barem jednim "joj" i pomicanjem glave lijevo-desno. Da ne bi netko pomislio da se nisi sažalio nad Mujom ili da netko ne bi pomislio da ti je prihvatljivo čuti riječ kurac

Zbog snebivanja tako ne možeš reć da nije čudo da mu je žena obolila, kad svakodnevno mora slušat njegove glupe priče. Jer to nisu stvari s kojima se šali. Ili ne možeš reć da je najslađe kod djeteta to što nije tvoje, jer osobna je to uvreda valjda za sve koji su ikad imali, imaju ili će imati djecu. Ili se ne možeš šalit s tuđim idealima i vjerovanjima, iako su otprilike korisni kao i rabljeni zahodski papir.

Ali ništa vas u životu ne može pripremiti na onu količinu snebivanja koja slijedi nakon što kažete da ne peglate. A ja, eto, ne peglam. Imam peglu. Stoji u ormaru, dobila je na poklon kad sam se uselila, marke ACME, I shit you not.
Nisam sigurna ni da radi. Možda je jedna od onih novih stvari koje doneseš iz dućana i zajeb. Nisam nikad probala. Nemam potrebu za peglanjem. Ne nosim stvari koje se moraju peglati. Ne peglam stolnjake, krpe, posteljinu. Ako imate pitanje koje počinje sa "A..." i iza toga slijedi imenica koja označava nešto platneno, odgovor je ne. Ne peglam ni to. 

Znam peglati, jednostavno odbijam. Što sam u životu opeglala, opeglala sam. Dosadno mi. I nepotrebno. Nikad ne bih odbila čistiti ili kuhati ili spremati. Ali peglanje je baš nekako buržujski nepotrebno, kao ritual čaja iz porculanske šalice koja je u vašoj obitelji preko dvjesto godina. Lijepo da to radite, ali nije to za mene. 

Probajte nekome reći da ne peglate stolnjake. Izazivam vas. Možete kroz oči druge osobe vidjeti kako do mozga dopire vaša izjava i izaziva kratki spoj. Sve što su ih učili je laž. Možete ne ispeglati stolnjak i ostati živi. 

Od svih pitanja najviše volim kad u priču upletu mog dečka i pitaju kako s njegovim košuljama kad ja ne peglam. Jer za početak, kakve veze tuđa odjeća ima sa mnom? A onda, zašto misliš da on nosi košulje? Osoba koja nosi košulje treba biti spremna i peglati ih. Točka. Kako to misliš ne peglaš dečku odjeću? Kako to misliš ne sažvačeš mu hranu da se on ne muči? Pa ne znam, evo, gledam da smo odrasle jedinke i svatko je odgovoran za sebe. Ne, ljubav se ne dokazuje time da mu peglaš gaće na crtu. Peglanje naprosto nije ljubav. Ma koliko vas pokušali uvjeriti da je. 

Ali snebivanje zato jest sport, pravi nacionalni. Preljubi, spletke, krađe, ubojstva i nepeglanje. 

Primjedbe

  1. A tek "pomaganje" u kuhinji?
    1 Ne peglam.
    2. Nemam stolnjak
    3. imam odjeću, jednostavno ju ne peglam, i ne, ne hodam po svijetu zgužvana.
    4. ne, ni malo ju ne popeglam :D jel tebe to pitaju? ("a dobro, pa bar malo prođeš peglom, jelda?")
    5. moj favorit, kako onda s ručnicima i donjim vešom, ako ne prođem gorućom peglom? jer mi živimo u svijetu gdje virusi i baje preživljavaju vešmašinske temperature.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. naravno da me pitaju dal bar malo prođem.
      a tek kad čuju da ne opkuhavam ručnike :D i čudom se čude kad kažem da postoji sredstvo za dezinfekciju robe na nižim temperaturama. pogledaju me kao da sam rekla da jedem iz zahodske školjke.

      Izbriši
  2. Ni ja ne peglam. Apsolutno nista. Sto se pegla jednostavno nema sta raditi kod mene. I da... muz nosi kosulje za posao, one iz Galilea sto se ne peglaju :D

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. najbolje košulje su one koje se ne peglaju :D

      Izbriši

Objavi komentar

Popularni postovi