Popovske priče

Prije koji dan jedan je pop za popovske novine napisao popovski članak o neposlušnim ženama. Moram priznati da je i meni diglo tlak njegovo laprdanje o tome kako su muškarci prvotni, a žene drugotne, kao i sva sila apologeta koji su ga branili riječima da nije rekao ništa što ne piše u Bibliji. To stoji, ali njegovu izjavu ne čini manje šovinističkom. Kako bilo, diglo mi je tlak, priče o poslušnosti oduvijek mi idu na živce, i najodvratniji dio svakog crkvenog vjenčanja mi je kad žena obeća da će slušati muža. Mislim da ne bi bilo loše da na kraju još i zalaje. Samo ideja. 
Diglo mi tlak, da, ali nije trebalo. Jer pop ko pop. Popovske priče, prazne i glupe. Koji dan nakon toga, jedan je novinar napisao svoj osvrt na taj članak. Srce mu je, što bi se reklo, bilo na mjestu. Branio je žene i fala mu na tome. Stvarno, hvala. Hvala, ali nemoj više. 

Jer se cijela njegova obrana svela na nabrajanje nevjerojatnih žena koje je upoznao. Obožavane žene koje se žrtvuju za obitelj, humanitarke, vrhunske liječnice-kirurzi koje spašavaju dječje živote. I znam da je mislio da nas brani. Ali ovo je problem... Ne moram biti dobar neurokirurg, humanitarka, niti se moram žrtvovati za svog čovjeka. Mogu isto tako biti neškolovana, sebična, narcisoidna, i sjediti doma hladeći pizdu, što bi rekla moja baka. I svejedno nisam drugotna. 

Jer problem nije u tome što se žene ne vidi kao izvrsne, problem je u tome što ne razumijemo da neovisno o izvrsnosti žene imaju prava. Mi nismo dužne plaćati svoje postojanje vrhunskim rezultatima, vrhunskim žrtvama, vrhunskim izgledom. Imamo jednaka prava biti male, velike, lijepe, ružne, sposobne, nesposobne, sebične i altruisti, kao što to imaju i muškarci. Jednaka prava, za istu plaću. 

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi