Nevidljivost

Jutarnje skrolanje Instagramom otkriva reklamu za jedne dnevne novine, koje ekskluzivno donose priču o nevidljivom čovjeku. Preko ekrana mobitela prelaze mi rečenice poput "Tko sam ja?", "Nitko ne zna", "Već 36 godina nije izašao iz psihijatrijske bolnice" i "Nema ime, prezime niti osobnu iskaznicu". 

Iz principa ne guglam. Ne treba mi horor priča o hrvatskoj birokraciji koja nije u stanju ispljunuti osobnu čovjeku u 36 godina. I zašto je u psihijatrijskoj bolnici? Ok, kužim, ne znaš tko si, ali brate, u 36 godina stigneš se bar triput promijenit iz korijena, smisli nešto, ja sebe izmišljam svako jutro motivirajući se za ustajanje. 

Kad nemaš ime i prezime, the world is your oyster. Nije, ali kao da je. Možeš se prozvat Kristofor Kolumbo mlađi. Ili Mageljan. Da se baš tako piše. Branko Mageljan. Što da ne. Nije neki misterij. Ne znaš tko si, ne zna ni država, izmislite nešto i ajmo dalje. 36 godina živjeti u psihijatrijskoj bolnici... Je li netko provjerio da nije doktor? 

Strašna priča. Naravno da je strašna. Priča o inerciji. To tko si ti ne piše na osobnoj. Tko si krvavo zaradiš izlaskom u svijet. Pričam na pamet, i možda čovjek ima pamćenje zlatne ribice i zaboravlja tko je svakih 10 minuta, kao što sam rekla - ne želim klikat po reklamama. Ali samo bazirano na onome što su mi prikazali na Instagramu - dajte odjebite. Iz mog feeda i iz mog jutra. Jebale vas ekskluzive koje to nisu. 

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi