Pokušaji

Neću se praviti da znam nešto o vezama. Konačno, nitko ne zna. Samo se pravimo da nešto znamo. Kako funkcioniraju i kako bi trebale. Kako bi se tko trebao osjećati, ponašati, kretati. U kojem smjeru. 

Pričamo neki dan, ona i ja, o tom njezinom neostvarenom i bezmudom, nebitnom čovjeku u pokušaju. Makar je ovo "u pokušaju" zapravo prelijepo da bi se na njega odnosilo. Ne zamjeram mu pokušaj, nego nedostatak istog. 

Ne znam čovjeka. Da ju je usrećio, mislila bih vjerojatno da je divan, i voljela bih ga posrednički kako se već vole ta mitska muška bića koja usrećuju naše prijateljice. Ali nije. Priuštio joj je konfuziju, čak ne ni onu dobru, napetu, od koje ti trbuhom lete šišmiši dok se ne oslobode i ne razlete u orgazmu. Priuštio joj je konfuziju od koje lete upitnici oko glave. Pa ga ne volim. Ne volim jer nije vidio kakvu boginju ima pred sobom. Jer moje su prijateljice boginje. 

Trebalo mu je malo vremena da kaže kako je svjestan da kemije ima, ali on nije spreman. Koji kliše. Spreman za šta točno? I kad je čovjek za išta spreman? Koja veza počne tako da budete spremni? Veze počinju tako da te nedefinirane emocije nabiju šakom u stomak, da se rastepeš po podu i ne znaš više je li od dragosti ili užasa. Kakve veze veza s razumom ima, nitko se još logikom nije ugrijao. Veze nisu za drugo nego za to da se kvalitetno sjebeš, da ti isprevrnu bit, da više ne znaš gdje počinješ ti, a on završava. 
Skidam kapu razumu i logici. I moji su česti gosti. Zabavljam se njima sve do trenutka kad je vrijeme odluke, a onda ih zamolim da se pomaknu i pustim emocije na čelo stola. Jer da je do razuma, nitko nikad s nikim ne bi bio. Istina je da smo svi toliko nepovratno oštećeni, da je potrebna ljubav da se bude uz nas. A uloga razuma je da svako malo, barem svaki drugi dan, pitaš sebe "koji je meni kurac ovo trebalo" i cmoljiš za danima kad si bio single, pa odeš i stisneš se uz onog kojeg voliš, jer NITKO SE LOGIKOM NIJE UGRIJAO. 

Ostavio je čarape na podu. Koji je meni ovo kurac trebalo. Ne odgovara na poruku. Koji je meni ovo kurac trebalo. Kasni na ručak. Koji je meni ovo kurac trebalo. Opet je ljuta radi čarapa. Koji je meni ovo kurac trebalo. Opet nešto pita. Koji je meni ovo kurac trebalo. Kad sam rekao da ću doć? Koji je meni ovo kurac trebalo. 

Nikome nije lako otvoriti se. Izložiti se. Pustiti se. Ali ima nas koji to radimo, ma koliko teško bilo. A ima i onih drugih, kodnog imena pizde.

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi