Malo mi je ženskast

Nasuprot mene, u tramvaju, sjeli muž i žena. Pa bar pretpostavljam da su bili muž i žena, možda i žive zajedno nevjenčano, štajaznam. On ima poprilično veliku glavu (što nije nužno bitno za priču, ali sam primijetila), nosi ruksak moderan, smeđe boje, s dijelovima od brušene kože i lakiranim dijelovima koji glume (valjda) zmijsku kožu. 
"Šta kažeš na ruksak?" pita je ponosno. "Jesam dobro kupio?" pita opet, onim tako poznatim glasom koji ste, ako ne u vlastitim vezama, a onda u tuđim čuli, onim glasom koji traži da mu se nakloni, pokloni, potapše po glavi i opere noge jer je sasvim samostalno napravio nešto za što mu, na prvom mjestu, pomoć ne bi ni smjela trebati. 

"Dobar je", odvrati ona i promeškolji se na sjedalu kao netko kome je neugodno voditi taj razgovor. "Malo mi je ženskast", doda. I znam u tom trenutku da je pogriješila. Jer ako iz takvog razgovora želiš izać normalan, kažeš "Super ti je ruksak, nikad bolji nisam vidjela", pustiš ga da hoda okolo sa ženskim ruksakom, a kad se vrati s posla ljut jer kako si ga pustila da hoda okolo sa ženskim ruksakom, cijela mu se firma smije, odvratiš: "Ma po čemu je ženski, šta oni znaju", i za dva tjedna uzmeš ruksak koji sad odbačen stoji. Tako to u teoriji izgleda. U praksi ne znam da je nekoj ženi to uspjelo. 

"Po čemu je ženskast?!" uzruja se glavati tip. "Jebemu, sad je sve ženskasto. Žene danas nose što žele, pa je sve ženskasto." Ona se opet promeškolji, i vidim joj na licu da bi mu najradije rekla da ruksak može bit više ženski samo da su na njemu leptirići i unicorni, veliki šljokičasti natpis Princess i da u džepu ima Zvončicu koja svakih parsto metara izbaci malo vilinske prašine. Ruksak je toliko ženski da ga ni Modni Mačak ne bi uzeo da u njemu nosi tulipane s placa. "Pa dobro, boje su muške", pokuša ona, ali džabe sestro, kasno si se sjetila. 

Ušao je u onaj bijesni mod u koji često uđu takvi primitivni glavonje, i ne prestaje sa svojom govorancijom. Te zašto žene sad nose hlače i zimi i ljeti, te zašto je sve ženama prilagođeno (sve osim svjetskog poretka i života općenito), te "dućana ne bi ni bilo da muškarci u njima ne kupuju, sve bi se zatvorilo". 
Pa pogodio si. Jer muška je vrsta tako poznata po svojoj ljubavi prema šopingu, nije kao da gotovo svaki radije hoda s rupom na guzici, nego da ode do dućana i kupi hlače, nije kao da im se tenisice pretvore u Kremenkove sandale prije nego odluče gaziti neke nove, kao da svaki muškarac vikendom moli svoju žensku polovicu da ustane ranije, pa da zajedno jezde bespućima šoping centara, dok im se od hodanja po skliskim podovima ne oduzmu noge. Nitko ne voli dućane više od muškaraca. Nije kao da bi radije lizali stari Margo s rešetki u frižideru nego vikendom gurali kolica u krcatim supermarketima. A tu je i platežna moć. Svi znaju da žena treba muškarca da si kupi gaće, nije kao da žene rade, pridonose i uzdržavaju sebe, često i čitavu obitelj. Ipak je ovo TEK 21. stoljeće. 

I dođe mi da mu iščupam taj ženskasti ruksak iz krila i da ga ženskasto namlatim ženskastim ruksakom po glupoj glavurdi. Jebo ga ruksak da ga jebo. I zadnja sam koja će muškarcima braniti da nose ženske torbe i odjeću, nosi grudnjak na guzici, što se mene tiče, ali ne dotiči mi se roda samo zato jer si preveliki debil da samostalno kupiš ruksak. 

Primjedbe

  1. Volim ove tvoje crtice iz svakodnevnog života. Taaaako poznata situacija, on se ljuti na nju jer mu je povrijedila ego. Svijet bi bio puno mirnije mjesto da žene imaju flaster preko usta. Da klimnu glavom gore-dolje koji put, nikako lijevo-desno 😊

    OdgovoriIzbriši
  2. ja sam neki dan flopnula na Abrakadabrinu rodnu podjelu igračaka, gdje za dječake ima sto čuda, uključujući elektroniku i lego, a za curice ima valjda kuhinjica i četke za kosu za lutke (karikiram, al tako nekako je). Meni je sasvim ok da i jedan i drugi spol nosi sve božje boje ovog svijeta,zaista se ne osjećam ugroženo ako muško nosi bijelo ili rozo ili whatnot. that all being said, ovaj je jednostavno..ah, odrađuje poveći karmički zadatak valjda.

    OdgovoriIzbriši
  3. Zvuči mi kao tip koji bi negdje duboko najvolio da je i sam žena. Ili makar da povremeno kad je sam sa sobom i niko ga ne gleda upali neki pornić na tu temu i onda svrši tako jako da ga je sramota i plače i kuka u sebi tiho i pita se šta nije uredu sa njim i na kraju jedino što može je kupiti ženskast ruksak i očekivati da to niko ne primjeti. :D
    Šalu na stranu. Primjetila sam iz ličnog iskustva da ti lafo mačo tipovi koji tako svašta nešta pripisuju ženama i rodnoj problematici i stalno kukaju na žene, upravo imaju silnu potrebu da ih neka živi vidi i registruje, pokloni im pažnju kao malom djetetu kojeg mama nije dovoljno voljela. Ono otprilike sva frustracija upravo i dolazi iz te neostvarene potrebe.

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Popularni postovi