Bravosvakačast

Cijeli sam radni dan provela u pokušaju da nađem suvisle podatke u čak četiri knjige o dva hrvatska grada. Mi imamo toliko toga čime se možemo pohvaliti, a opet takav kompleks nedostatnosti. Kao neka savršeno lijepa i zanimljiva djevojka koja mijenja način na koji se smije jer smatra da s njom nešto ne valja. Čitam, pitam se odakle ta potreba da od svega napravimo proljev. Zašto sve naše MORA biti neopisivo, famozno, neizrecivo, beskrajno, bogomdano? Zašto naše legende moraju biti činjenice, zašto naše povijest mora biti sveta? Zašto išta mora biti sveto? 

U takvom stanju zaključim da mi je krajnje potrebna pauza, izvučem iz torbe sendvič i otvorim fejsbuk na kojem jedna kolegica s faksa šera intervju s kvazi-intelektualcem, samoprozvanim stručnjakom za sve i svakog, od trenutne političke situacije i političara, preko umjetnosti i religije, do psihologije i povijesti. Ako se ne varam, po struci je profesor talijanskog. :nedamiseguglat: Sad, ne kažem ja da je od presudne važnosti taj fakultet, konačno i ljudi bez škole nekad znaju biti bistriji od onih s doktoratom. Ali ne vidim da se itko trga da zove moju baku za intervju, ma koliko njezini politički govori bili dobro argumentirani. "Bravo! Svaka čast!", komentira kolegica i naivna ja otvara link. Kad tamo već na drugom, trećem pitanju, lik prosere "židovska farmaceutska industrija". Zapne mi šugava ciabatta u grlu. Dakle, židovska. Farmaceutska. Industrija. Židovska Big Pharma. Jebemtiživot. 

Kako jednog antisemitističkog paranoika uopće odaberu za intervju?! Kladim se da zdravije sugovornike možeš naći na zatvorenim odjelima umobolnica. Da židovska farmacija. Ovom su uopćenisamfašist majmunu za sve krivi Židovi. I ako vas već zanima kakvo veze pitanje ima s odgovorom, nema nikakve. Pitali ga što misli o novom premijeru. Pitati profesora talijanskog što misli o premijeru isto kao pitati učiteljicu razredne nastave da prokomentira NASA-ine planove za Mars, ili pekara zatražite stučnu analizu politike Kim-Jonga. Niđeveze. A opet, pitali ga. I umjesto da nakon te rečenice kažu: "Joj, hvala. Mislili smo da ste normalni, al niste. Kava je na nas, do viđenja", oni nastavljaju razgovor. I ne znam što tu ima bit bravo i svaka čast, pa da je nakon toga iznio detaljan plan izvlačenja Hrvatske iz govana (a nije), on je svejedno jedan vrlo bolestan čovjek. I nema dalje od toga. 

Možda će ih mnogo reći da sam beskompromisna, bezobrazno temperamentna, da svakom loncu moram biti poklopac i da laprdam i kad treba i kad ne treba. Ali ti mnogi ne znaju koliko puta pregrizem govno i prešutim. I dok mi jedemo govna, govnari se šire. Pa dokle?! Dokle?! Bilo bi dosta. 

Primjedbe

  1. Ovo je zajeb. sve više čitam jedino što mi netko od mojih ne fb šera, ili lajka. ali desi se da ispadne da sam krivo nekog procijenila, pa nalete i ovakvi članci.
    mislim da idući sendvič komotno možeš pojesti uz astro.com. ukucaš svoje podatkei čitaš long term forecast, fora je, a manje će te iznervirati.

    OdgovoriIzbriši
  2. Točno sam znala da je to Raspudićev intervju :D
    Manijak.

    OdgovoriIzbriši
  3. Tako se i ja osjecam u zadnje vrijeme. Citanje tresa vise postize nirvanu, pa sam se uhatila pletenja. I svaki put kad cujem ili procitam neki drek ovako, dodje mi da uzmem svoje divne igle i zabodem ih kretenim kroz oci u mozak. Kod vas takva sranja na tv-u ili gdje vec, kod nas neka druga, ali sve se svede na isto: jebemtizivot. Dobro si to rekla.

    OdgovoriIzbriši
  4. dokle? do granica ljudske gluposti ako one postoje....:)

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Popularni postovi