Update

Prvo, što se tiče izazova... 
Pročitala sam Glass Sword. Još nisam sigurna u koju ću ga kategoriju svrstati, jer je istovremeno više toga. Kratki review: daleko mi se manje sviđa od prve knjige, iako mi je priča dovoljno interesantna da čitam dalje. Također, prva mi je knjiga bila dosta predvidljiva, ali ova je spoiler sama po sebi. Jednostavno, nema prevelikih iznenađenja, i nekako me ne drži u napetosti niti mi stvara želju da okrećem stranice kao što je bio slučaj sa prvom. 
Negdje sam na polovici sa Follow You Home. Ovo je moja knjiga čija se radnja odvija u Europi. Dosadna je. Zapravo, to nije najbolja riječ. Knjiga iritira. Stalno je na rubu nekog dešavanja, ali se nikad ništa pošteno ne desi niti znaš što se dešava. Već barem 30 stranica čitam o tome kako su istraumatizirani nečim što su vidjeli. Mi nismo vidjeli. I sa svakom novom stranicom sve me manje briga za njih i njihovu posranu traumu o kojoj ne pričaju. Frustrirajuće. Osim toga, loše je napisana, amaterski loše. Tip je u knjigu skupio sve poznate klišeje, stereotipe i asocijacije na japanske horore i onda još strašan događaj smjestio u Rumunjsku. Ma daj. Odluči se. Naravno da je Rumunjska prikazana kao zemlja divljaka u kojem vlakovi voze na ugljen i pored pruge trče vukovi. Ali dovršit ću knjigu. Mislim da ću i svršit od sreće što je gotova. 
Zato se moja celebrity book (ili možda završi u comedian kategoriji) pokazala kao pun pogodak. Više kad je pročitam do kraja. 
Tu je još i biografija koja je poprilično zanimljiva, također - više kad pročitam do kraja. 

Što se tiče ostalih bitnih i nebitnih životnih stvari, u zadnje me vrijeme ne prate babe nego razmažena derišta. Što je u neku ruku još gore. I društveno neprihvatljivo da mi smeta. Jer svi bismo trebali biti oduševljeni slinavcima koji jure okolo i cmolje. Ne smetaju mi djeca kao djeca, ali doista mislim da je nenormalno guzičarski dovest svoju hiperaktivnu djecu u supermarket i pustit ih da se love među policama dok ti u miru obavljaš kupovinu. Jer znaš što, i ja imam pravo na mirnu kupovinu. I imam čak više prava na to od tebe, jer to derište nije moje. Posebno volim kad im daju da guraju kolica, pa se djeca zalijeću u sve i svakog dok roditelji proučavaju podrijetlo štajaznam jabuka. I ne, to nije Pa to su djeca, jer i ja sam bila dijete, i moj brat je bio dijete, i ni on ni ja ne bismo doživjeli petu godinu da smo ikad pokušali izvesti ono što djeca danas izvode. 
Nisu nas mlatili, nisu nas kažnjavali, a opet nam nikad nije palo na pamet da urlamo, grizemo, bacamo se podu i udaramo ljude. Jer to NIJE normalno niti prihvatljivo ponašanje, i ne - to ne spada u kategoriju istraživanja, igre i pomicanja granica. To spada u kategoriju bez granica. Moraš bit posebno ležerna šupčina da dopustiš da tvoje dijete maltretira druge ljude dok ti biraš lak za nokte. 
Nije lako biti roditelj? Bullshit. To je najlakša stvar na svijetu. Za postati roditelj ne treba poseban skillset. Biti DOBAR roditelj je ono što zahtijeva vrijeme i trud. 
čak i majmun zna
Posla preko glave. Mislim da nikad do sad nisam bila u stanju u kakvom sam sad. Nisam sigurna, ali mislim da sam radoholičar. Vezana sam za posao, konstantno komuniciram o poslu, stalno razmišljam o poslu, nije mi teško raditi van radnog vremena... Pokušavam se kontrolirati, ali od toga samo postanem anksiozna. Je li loše željeti raditi - stalno? 

Primjedbe

  1. Nedavno sam shoppingirala u Westgate-u i kad se tam zadržimo odemo na ručak u neki njihov restač. Ovaj put su tam bili neki klinci čiji su starci sjedili dva stola dalje od svoje (razmažene) djece koja su dost velika da znaju da se ne trebaju bacat po podu i ležat u prolazu gdje ljudi i konobari moraju preskakati preko njih. Imali su oko 7-8 godina cca. Naravno, starci nisu reagirali ni 2% na klince neg ručali u miru. Na kraju je neki stariji gospodin koji je prolazio stao i rekao im da ne mogu to raditi i nek sjednu normalno na što su klinci odmah poslušali. Zar je toliko teško starcima isto tak reć klincima kak da se ponašaju? Već sam očekivala da će se starci pobuniti ali su se pravili da to nisu njihova djeca (skužila sam da jesu kad smo izlazili jer su klinci otišli do njih). Nisu djeca kriva, al starce treba našamarati.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. daj neku preporuku za restoran tamo, jeste probali azijski?

      Izbriši
    2. E nisam u azijskom, njega sam gledamo za sad xD Inače idemo u Meet & Eat (restač dio, ne fast food dio).

      Izbriši
  2. Isto mislim za Glass Sword, ja je bukvalno jedva čitam. Prva mi jeste bila totalno predvidiva, ali ajde, imala je dovoljno zanimljivih elemenata tog sveta da je čitaš dalje, ova mi je baš dosadna.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. ubija. imam osjećaj da je piše s namjerom da proda prava za film.

      Izbriši
    2. Već su prodata, Elizabet Benks iliti Efi iz Igre gladi režira. :D

      Izbriši
  3. mislim da nije loše željeti stalno raditi, ali uvijek ima neka granica i kada dođeš do nje onda moraš stvarno pustiti mozak na pašu i opustiti se do kraja.

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Popularni postovi