Izazov, dan dvadeset sedmi

Kako se vidim za 10 godina. 
Ima jedna epizoda House M.D. u kojoj neka blogerica boluje. Predana je blogerica, i ne treba joj izazov da piše svaki dan. Nekad i više puta dnevno. A piše o svemu. O svojoj vezi najviše, što često raspižđuje njezinog dečka. Ne čudi, jer tko želi live prijenos svog života, bačen na internet da ga svi mogu komentirati. I svi to čine. Uglavnom, ne vidim se tako. 

Ne vidim se uopće. Imam jako loš osjećaj za vrijeme, novac, i sve ostalo što se s brojevima može povezati. Kad sam bila klinka i kad bih pozvonila prijateljici da se spusti pa da zajedno idemo u park, Evo me za tri minute meni ne bi značilo apsolutno ništa. Jedini način da ja bez sata znam koliko je tri minute jest da triput brojim do šezdeset, a ako se i ne zbunim brojeći, sasvim sigurno sam se negdje previše požurila, a negdje previše usporila. 

Ako me dakle pitate nešto, i to pitanje sadrži broj, ja pojma nemam što da odgovorim. Desi se čovjeku svašta u jednom danu, gdje neće u deset godina. Najgore što se može desiti je da se ne desi ništa. To bi me, eto, ubilo. Sve ostalo ću vjerojatno preživjeti. 

Ali zašto sam spomenula izmišljenu blogericu s lupusom (možda). Svi smo pametniji jedni od drugih. Svi bolje znamo što netko drugi treba, kako i kada, s kim. Vlastiti nam je život najteži. I zato ću se suzdržati od toga da vam govorim kakvi da budete u 2016. godini. Zato što znam bolje od vas kakvi trebate biti. 

Ljepota života je u tome da sami sebe sjebete, onako pošteno. Pa da kad ponekad u nečem ne fulate, kad pogodite zrno ko ćorava koka, da vam se duša razgali i srce rascvjeta od silne sreće što niste ovaj put zajebali. Ako život ima neki smisao, onda on leži u tome. Ako vam nešto treba već poželjeti za ovu novu godinu, onda je to: sjebite pošteno. Nekad je loša odluka najbolje što vam se može desiti. 

Primjedbe

Popularni postovi