Tip kojeg King hvali

Pjevačica iznad mene opet uvježbava novu pjesmu. Krene tako, tandrka po onom svom klaviru gore, prva dva sata možda čak i paše da imaš soundtrack za život, a onda dopizdi. Uporan zvuk, ista pjesma, nakon nekog vremena ne znaš više svira li ona ili tvoj mozak pjevuši unutar tvoje glave. 
Neki me dan prepala na mrtvo ime. Čitam ja tako The Deep Nicka Cuttera, crkavam od straha na duboke strahove, priviđenja i traume glavnog lika, kad se odnekud začuje tugaljvo pjevušenje. Kad me nije strefilo na licu mjesta. Jebem ti stare zgrade, lošu izolaciju i ovakve susjede. 
Počela sam kvalitetu knjige suditi po tome koliko me paralizira u stvarnom životu. Nosim večeras smeće, kad se iz mraka začuje smijeh neke bebe. Negdje ispod čempresa. Nisam znala je li došao trenutak da nekome pokažem svoje nepostojeće karate vještine ili da trčim. Došlo mi da se naguram zajedno s vrećicom u kontejner. Kad ono nekom šetaču psa/sakupljaču govana zazvonio mobitel. Kud baš to zvono, kud mu baš pas kenja ispod čempresa, po mraku. Dobra je knjiga dakle, skoro me dvaput ubila. Preporučujem. 

Primjedbe

  1. :D Ja samo čekam kad će me strefiti srčani tako što ću si umisliti kako je zvuk kucanja mog srca zapravo Heathcliffov duh koji pokušava provaliti u sobu. Nisu takve knjige za mene :)

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Popularni postovi