Sendvič za Pariz

Louis CK ima TAJ jedan stand-up u kojem govori kako sjedi u prvoj klasi i sa šampanjcem u ruci gleda samohrane majke s malom djecom i mlađahne vojnike koji se probijaju do ekonomske klase. Razmišlja pritom o tome da nekome od njih ustupi svoje mjesto. Nikad to neće napraviti, ali sama činjenica da mu je to palo na pamet čini da se osjeća kao dobra osoba. 

Podsjetio me na to ovaj masovni poziv na molitvu nakon pokolja koji su počinili vjerski fanatici. Osim što je takav poziv suštinski apsurdan, neukusan i neprimjeren, također je nešto što ne radimo radi žrtava već radi nas samih. Samo zato što razmišljaš da se pomoliš (čemu? kome? bogu u čije se ime ubija ili onom koji tromo gleda kako se ubija?) misliš da si bolja osoba. Zato što javno suosjećaš. Što bi rekao Franjo Šafranek: A kaj ja nemam osjećaje? Kaj sam ja? Krava?

Ja se ne molim. Dopuštam da nekome pomaže molitva, kao što nekoga opusti masaža, a nekome pomogne normabel. Dopuštam i da je molitva bilo kojem bogu privatna stvar, privatan izbor. Ali javno mahanje molitvom u trenutku kad su ljudi zvjerski ubijeni jer su se molili krivo ili lošije ili nisu uopće, šamarčina je svakoj pojedinoj žrtvi. To je pišanje po njihovim mrtvim tijelima. Pretjerujem? Ako vas više ljuti moj izbor riječi od vjerskog fanatizma, u jebenoj ste moralnoj zabludi. 

Nemojte se večeras moliti za Pariz. Nemojte se moliti ni za Bejrut ni Japan ni nikoga. Odjebite molitvu i prigrlite akciju. Učinite što je u vašoj moći da ovaj svijet prestane biti streljački poligon. Možda ne možete puno, ali evo vam hint - sigurno možete više od onih koji se mole. 

Primjedbe

  1. Znam taj njegov stand up. Mada svi su mu legendarni. A za sve ostalo sto si rekla...tako je. :/

    OdgovoriIzbriši
  2. Oh thank you! Potpisujem ti svaku riječ!

    OdgovoriIzbriši
  3. djelomično se slažem i djelomično se ne slažem :D
    Ne smatram da netko, samo zato što i moli za nekog (ili za sebe) ne radi i nešto aktivno po bilokom pitanju koji ga muči. Naravno da masa ljudi slijedi val pa se moli, isto kao što masovno osuđuju nekog/nešto ili imaju nepromišljeno mišljenje o nekom pitanju. Štajaznam, ideja da osim što nazoveš humanitarni telefon i doniraš pare, daš krv ili pružiš nekome dom, možeš razgovorom sa višim ja, svemirom, ili bilo kojim bogom s kim komuniciraš, smanjiti svoju tugu, ili barem mislima biti uz nekog..nije mi to za osuđivanje. definitivno nije isključivo. ili moliš ili djeluješ.
    Ono što u svemu ovome meni ima pozitivnu konotaciju, a nisam stavljala ničiju zastavu niti namjeravam, jer meni to nije način izražavanja, je to da jako puno ljudi moli za mir, i moli za obitelji koje su ostale iza poginulih, i moli..a ne pozivaju na osvetu ni na rat ni na oko za oko.

    OdgovoriIzbriši
  4. da ti budem iskrena, meni ide na živce koliko se ljudi preserava s svojom tugom zbog Pariza i kao da vlada neko sveopće natjecanje tko ima više poveznica s Parizom ...ne znam, dogodi se sto tragičnih stvari dnevno, pa nema tog poziva na molitvu. Mislim da molitva ima smisla, ali ne na način na koji to većina ljudi radi, a to je očekivanje da je Bog zlatna ribica i sada mi trebali biti zahvalni što su nas spomenuli toj zlatnoj ribici, kao da su nam "sredili vezu"....to nema smisla, od toga je stvarno puno korisnije napraviti nekom kavu ili sendvič....S druge strane, vjerujem da netko s kime smo stvarno bliski ( ne facebook prijatelji ili što već) osjeća kada mislimo na njega. Da skratim priču, vjerujem da mi pomaže kad se za mene pomoli moja baka jer smo povezane pa ja osjetim da sam joj u mislima...s druge osobe kad mi osoba s kojom nisam bliska kaže da će se pomoliti za mene to mi je smiješno.

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Popularni postovi