Horderi, bajeri, škrtci i ja

Nećete vjerovat ali ja do prekjučer nisam pogledala ni jednu jedinu epizodu Hoardera. Ima to već sezona i sezona, i dugo znam da postoji, ali do prekjučer nisam sjela i pogledala. Ako ne znate o čemu pričam, informirajte se OVDJE

Prva epizoda prve sezone priča o paru koji čine kompulzivni buyer i hoarder. Ona kupuje bezveze, on ne dopušta da se išta baci. Sama ideja da su se našli me sramotno zabavlja. Mislim da bi smješnije bilo samo da se spoje buyer (ili hoarder) i kompulzivni declutter (opet, OVDJE). Da ne bi ispalo da se samo smijem tuđoj nesreći, priznat ću vam da je uznemirujuće gledati ljude koji su na rubu živčanog sloma zato jer netko iz njihovog frižidera baca mlijeko staro šest godina. 
Ali sjela mi je ta epizoda baš nekako fino, jer sam u ruke uzela knjigu The Cheapskate Next Door u kojoj svoj mindset detaljno predstavljaju ljudi koji žive daleko ispod svojih mogućnosti. I vidi vraga, sretniji su od onih koji troše više. I to je mindset koji bih u velikoj mjeri voljela usvojiti. Knjiga je doduše puna primjera za koje i sam autor tvrdi da su ekstremni, primjerice žena koja sama cijepa drva u šumi, a onda ih prevozi na biciklu u prikolici koju je sklepala od susjedovog smeća. To nije nešto što me privlači, niti to smatram bogzna kako normalnim ako imaš izbora. No, kupovati pametno (ne nužno jeftino ili polovno), s ciljem i ne vezati svoje osjećaje za stvari, svakako me privlači. I mislim da sam o tome već pisala. 

Pa iako nikad nisam bila neki hoarder, rekla sam veliko ne gomilanju. Ne gomilanju šminke, ne gomilanju lakova, ne gomilanju odjeće, ne gomilanju obuće, ne gomilanju bilo kakvih stvari ma koliko da me razvesele. Jer me razvesele na minutu. Kupuje se kad se potroši i ako je potrebno. Čišća okolina, čišći um. Dopuštam si da me vesele stvari koje su mi potrebne. Kad mi crkne mobitel, veselit ću se novom. Ali ne mislim kupovati novi dok stari još funkcionira dobro. Mislim da razumijete poantu. Ako manje trošim na gluposti, imam više vremena (jer novac jest vrijeme, vrijeme uloženo da novac zaradiš), ali imam i više novca za iskustva umjesto za stvari. 

Ako ponukani ovim postom razmišljate imate li previše stvari, je li većina toga smeće, skratit ću vam vrijeme. Da, smeće je. Treba vam poticaj? Evo. Riješite ga se. Počnite sa starim bilježnicama, dnevnicima, išaranim rokovnicima. Nastavite s odjećom koja vam je prevelika, premala ili vam se ne sviđa. Riješite se hirovitih cipela. Ako su još dobre samo kad je suho i toplo, ali ne pretoplo, te cipele su smeće. Pobacajte sive grudnjake i gaće s rupama i labavom gumicom. Znam da ih imate. Nije me briga što su vam najdraže. Gaće Još Dobre Za One Dane U Mjesecu izmislio je neki hoarder. Bacite ih. Kao i stare, pohabane torbice. Kao i majice koje su uspomena kojom hranite moljce. Uspomene se nose u glavi, dok ne dobiješ Alzheimera. Onda se nećete sjećati ni zašto su majice uspomena. Šupe su za bicikle i alat. Tavani su za suho meso. Riješite se smeća. To je najbolje što za sebe možete učiniti. 


Primjedbe

  1. Ja sam najsretnija kad napravim declutter i svako malo neš organiziram, čistim i bacam. Nemam naviku čuvati neš eto tek toliko da se čuva. Najgora rečenica mi je "to čuvamo za neku specijalnu priliku". Ali opet ni ne kupujem nešto previše i nema mi smisla imati istu stvar u 10 varijanti samo eto zato da se ima. Više volim potrošiti na neko putovanje, doživljaj, jer to mi duže ostaje u sjećanju dok je svaka majica nakon 2 nošenja stara majica i više nije interesantna. Da ne ispadnem savršena, jedina stvar koju recimo hoardam je craft materijal ali i to, kad sam skužila što sve imam i organizirala, više ne kupujem pa bar već godinu dana.

    OdgovoriIzbriši
  2. Ja se trudim da bacam sve sto mi ne treba. I da kupujem kad mi treba. Cak i kozmetiku iako imam blog dopustam sebi da kupim tek kad prethodno potrosim. A volim i kad bacim staro, bas volim. Doduse sto se odece tice za neke komade kojima nista ne fali a znam da ih godinama nisam nosila, moram da odlucim da cu baciti pa da se to krcka u glavi pa onda kad sazri misao mogu da bacim. :) Al generalno smatram da nemam mnogo takvih stvati.

    OdgovoriIzbriši
  3. Meni je, izgleda, bacanje zabranjeno u dnk. "Stvari se ne bacaju, ako vrijede".
    To ne znači da sam hrčkica (mada malo i jesam), nego da tražim novi dom svojim stvarima. S par prijateljica imam deal da proslijeđujemo odjeću, nakit, torbe etc. kad nam je dosta, i to je dobar osjećaj. Nema grižnje savjesti i znam da je otišlo dragoj osobi. Imam problem s lakoćom, kojom današnji svijet baca stvari. to je problem jer današnji svijet rado često kupuje i rado se rješava "starih" stvari. Odličan je osjećaj proći kroz stvari koje imam, pospremiti, i riješiti se nepotrebnog. Ja samo trebam rješenje kamo dalje s tim stvarima, i onda je sve ok.

    Smanjila sam kupovinu svega prije nekih pola godine, i dobar je osjećaj, mada uleti još uvijek neki šoping jer mi je nešto potrebno. no odlična je stvar kad osvijestiš da zapravo imaš dovoljno, i kad iz kategorje "potrebno" izbaciš sve što se nasilu pokušava utrpati.
    Nikad od mene minimalistkinje, toga sam svjesna :) ali hrčka držim pod kontrolom ;)

    e da, nisam nikad gledala Hoardere, i ovo s mlijekom me užasava.

    OdgovoriIzbriši
  4. Dok sam živjela s roditeljima čuvala sam sve i svašta, čak sam jednom došla do toga da sam godinu dana čuvala lokalni dnevni list i sve to skupljala na hrpu u nekom ormaru. Koja ludost, kao da sam ikada prolistala već jednom pročitane novine. Sada, nakon brojnih selidbi, kupujem minimalno, odnosno sve što ima nekakvog smisla... što će se potrošiti ili nekako iskoristiti. Npr. ne kupujem brdo robe, za ovu pa za onu priliku nego samo sezonski tako da ove godine kupim nekoliko hlača i majci (imam neki broj koliko mi treba) i sljedeće zime samo nadopunim s kojim novim komadom ako koji lanjski nije više nosiv. Tako i sam knjigama... samo one koje mislim više puta čitati, lektire, priručnike.... Nisam toliko bogata da kupim knjigu koju niti ne znam da li će mi se sviđati i onda je jednom pročitati i pustiti da skuplja prašinu za neko vrijeme u budućnosti kada ću je evntualno opet pročiatati, a to eventualno nikada ne dođe. Kozmetiku kupujem samo ono što mi treba. Volim i isprobavati, ali kupim npr. novi brend pudera kad mi zatreba novi puder, a ne da gomilam više njih odjednom. Sve to radim jer se osjećam bolje s manje stvari, kada točno znam što imam, a ne zato jer sam štedljiva ili škrta.

    OdgovoriIzbriši
  5. ja sam gledala jednu emisiju o hrčak ljudima i skoro sam se rasplakala...radilo se osobi koja je natprosječno inteligentna i obrazovana, ali je zbog toga skupljana stvari radio je kao dostavljač novina i postao neuhranjen ...u njegovom slučaju su se organizirali i susjedi koji su mu htjeli pomoći i sve je na kraju dobro završilo i stekao je neke prijatelje i riješio se društvene izolacije... po tome sam najviše vidjela da se radi o psihičkoj bolesti jer dok nije prihvatio pomoć psihijatra, nije mu bilo pomoći. No, većina nas u nekom razdoblju života podlegne tom skupljanju koje je mislim neka vrsta neuroze i svakako se bolje te navike primiješati u začetku.

    Što se tiče štednje, ja sam gledala o ljudima koji namjerno žive u manjim kućama i kako je to zapravo zdravo i rješava nas nagomilavanja stvari...i zamisli neki moraju te kuće držati na kotačima jer je u Americi zabranjeno graditi kuću u kojoj svaka soba nema neku određenu (dosta veliku) dimenziju, pa su ih registrirali kao kamp kućice.

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Popularni postovi