Danas

Imala sam naporan dan. Šlag na kraju mi je bio lokalni luđak koji okolo hoda s plastičnim tranzistorom oko vrata i pušta operu Nikola Šubić Zrinski. Nisam ga danas vidjela prvi put, ali danas je u prepunom dućanu stajao iza mene na blagajni dok mi je u uho treštalo U boj, u boj! Mač iz toka, braćo, nek dušman zna kako mremo mi! Kao da glasnoća opere nije dovoljna da kida živce, mora biti popraćena šumom tog smeća od zvučnika, pa sad zamislite kako vam netko naglo u uho vikne U boj, u boj! pa onda malo glasnog krkljanja, šuštanja i škripanja, pa onda opet prasne K'o požar taj grudi naše plamte grglj krklj šššššš pštpštpšt vjerni junaci vi! Da sam u redu čekala dvije minute duže, čitali biste o meni u crnoj kronici. Bilo mi žao da nisam između ostalog kupila set noževa. 
Možda vam se ne čini, ali ja imam jako dobre živce. Toliko sam strpljiva, da moje strpljenje zaslužuje da mu se digne spomenik. Danas sam primjerice hendlala učenika koji je došao na popravni s riječima da ne može ostati jer putuje s curom za Pulu, pa je nas 5 njega molilo da ostane kako ne bi pao razred, pa je ocu rekao da ga mučimo i pokupio se. Nakon čega je otac meni plakao na telefon da ne zna što da radi i neka ja odgodim te rokove malo. Iako su obojica zaslužila da ih nogom napucam u dupe da odlete do Pule zajedno sa curom, nisam to učinila. Profesionalnost. Makar mi je malo žao da mu bar nisam koji put neki nokat iščupala kad me se već optužuje za mučenje.
Onda sam zvala drugog lumena koji se nije pojavio na popravnom. Opravdanje? Nije znao da treba doći. Nije. Znao. Da. Treba. Doći. Samo sam mu točno rekla kad, još u šestom mjesecu. Samo sam poslala svim roditeljima poruku s točnim vremenom kad trebaju doći. Ni njega nisam ubila. I sve to odrađujem sa smiješkom iako mi se plače dok u torbu spremam obavijest o prestanku radnog odnosa. I onda dođem na blagajnu gdje mi škripavi zbor HNK pila živce. 
Hajfajvam se danas s T. koja isto ostaje bez posla. Pridružuje nam se i M. jer se boji da ni njemu budućnost nije blistava. "Ajmo negdje, dosta mi je ove države", kaže. "Ajmo u Siriju, tam sad ima mjesta", odgovaram. Nije smiješno, znam. Ali smijemo se k'o blesavi. Jer ako se ne smiješ, onda plačeš. Nema sredine. 

Primjedbe

  1. Jebeno. Drži se. Budi jaka. Opali muziku do max, daj si oduška i izbaci sve iz sebe.

    OdgovoriIzbriši
  2. svaka ti čast, da radim u prosvjeti vrlo vjerojatno bih već drugi dan koga zadavila ;)

    OdgovoriIzbriši
  3. Katastrofa, samo slušam kak svi ostaju bez posla -.- Hebo ovu državu, tuga i jad. A ovi klinci, ne znam kak će se oni jednog dana snaći, vjerojatno bolje neg mi, jer takvi blente uvijek najbolje prođu.

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Popularni postovi