Zašto zaslužuju batine svi koji nisu savladali 4 čarobne riječi

Ponekad mi se čini da je uljudna komunikacija jedino što nas razlikuje od majmuna. Koliko je humanije reći nekome "izvoli" od toga da ga pogodite bananom? Nije li pristojnije nekome reći "molim" nego mu iščupati bananu iz ruke? Ne osjećate li se bolje kad vam netko kaže "hvala" što ste mu ogulili bananu (nope, ovo zvuči prljavo, neću to) dodali bananu? I na kraju, zar nije lijepo kad jedni drugima kažemo "oprosti" umjesto da vječno zamjeramo i ne prihvaćamo vlastite greške?

Pretpostavljam da me čitaju samo ljudi koji znaju te 4 čarobne riječi. Sad da vas pitam, koliko majmuna primjećujete oko sebe? Jer meni se nekad čini da se nalazim u zoološkom vrtu koji čak nije birao životinje. Ona seljača koja živi iznad mene i obavezno telefonira na prozoru, jutros je vodila žustru raspravu preko telefona (na prozoru, naravno), nadglasavajući se pritom s radnikom "Zrinjevca" koji je na livadi ispred zgrade glumio Šumahera. Bila je glasnija. Da čovjek ne povjeruje, ali bila je glasnija. No, ovaj se put uz njezin čuo još jedan glas koji je nešto tiše rekao: "Oprostite, možete malo tiše?" Nije ga čula ili ga je hladno izignorirala. Drugi je put ponovio istu stvar glasnije, a nakon što ni taj pokušaj nije imao efekta, zaderao se čovjek "Jel može tiše?!" Tek tada je polako, nastavljajući razgovor kao da ne pije živce svim stanarima, vratila glavu u stan. Ni a, ni b, ni "oprostite".
Nekad sam se tome čudom čudila. Ali naučio me život da tako ležerni ljudi nemaju osjećaj za druge. Ne znam koliko smo puta usred noći, debelo nakon ponoći, otvarali prozore da bismo razdraganu ekipu koja urla ispod našeg stana zamolili da se utišaju. Nevjerojatan broj puta naša bi molba završila obostranim pičkaranjem, jer eto, ljudi imaju upravo fascinantan stav da je skroz ok doć nekome pred prozor i derat se u 3 ujutro. Oni koji bi se ispričali i otišli u debeloj su manjini. Ljudi koji poštuju druge vjerojatno ni neće usred noći vikati pod tuđim prozorima.
Zanima me onda što se desi. Je li to pomanjkanje odgoja? Nedostatak empatije? Je li to psihički poremećaj ili samo nemjerljiva količina bolikurčine? Kako uspiješ biti toliko... toliko... toliki majmun?

Primjedbe

  1. Vozim se neki dan u koloni (pet sati, svi se vracaju s posla) malac, nekih trinaest godina ispred mene se nasao i pravi osmice biciklom. Potrubi jednom, potrubi dvaput, ne sklanja se, jos mi se dere, STA JEEE? I sta bi covjek, ne mozes imati kulture u tom trenutku, ja malcu cacu neodgojenog... I tako to ide ukrug. Ko tebe pogodi bananom i ti njega, iako na pocetku imas najbolje namjere

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. dobro si rekla, ko tebe bananom, vrati mu bananu :D

      Izbriši

Objavi komentar

Popularni postovi