Zašto je nekad dobro noriti

Pita me danas My Cup of Beauty za maturante i njihovo današnje divljanje. Na opće čuđenje i šok, nisam nešto kritički nastrojena prema maturantima. U gradu u kojem nam gradonačelnik živi na relaciji ured- zatvor, rasipanje brašna čini mi se kao najmanji problem. 

Uvijek me nerviralo to s brašnom. (Btw, mislim da je brašno totalno passé, rijetko ga tko baca.) Jasno mi je da je rasipanje loše, jasno mi je da ima gladnih, ali eto, meni je takav komentar uvijek išao i još uvijek ide na kurac. Pogledajte nas, tako smo posh i proper, mi ne bacamo brašno, mi smo humanitarci. De, odjebite. Taj jedan dan ste super, druge ste dane možda govna.

Kao gimnazijalka prezirala sam elitne anđeoske škole čiji su maturanti bili zvijezde večernjih vijesti darujući kutije brašna sirotinji. Pa iako je gesta simbolična i pozitivna, nalazim je arogantnom. Ja sam u srednjoj pišala krv i zadnji dan škole nisam razmišljala o gladnoj sirotinji, razmišljala sam o sebi, svojoj budućnosti i predala se osjećaju apsolutne sreće. Tako to treba biti. Jebeš plesove i humanitarne akcije. Za to mogu biti svi drugi dani. Norijada je za mene bila i ostala simbol rasterećenog vikanja, zviždanja, smijeha. Ne vidim što je u tome loše. 

Prije nego mi kažete kako sam užasna, neozbiljna i grozna, želim napomenuti da nipošto ne podržavam napade na "civile", opijanje, drogiranje, uništavanje. Štoviše, voljela bih da hitna ne dolazi po pijane budale, jer svaki kreten koji bude prevezen u bolnicu zbog previše jegera, prevezen je na moj račun. I vaš. Mislim da bi ih trebalo pustiti da leže u vlastitoj bljuvotini dok se ne otrijezne dovoljno da odu doma sami. 

S godinama se priče o maturantima ponavljaju i uglavnom su pretjerane. Prevrtanje tramvaja na Trgu, premlaćivanje penzionera, utapanje zaštitara... Novinari kao da prosječnog maturanta vide kao Hulka koji smasha lijevo, desno i ispred sebe, sve i svakoga. 
Ljudi generalno imaju strah od tinejdžera. Vidjela sam to kod kolega iz drugih škola i nesuđenih kolega koji bi se šćućurili pored radijatora na hodniku, pod odmorom čekajući razgovor za posao. Kad radiš s djecom postanu ti predvidljiva. Uglavnom osjetiš ako se atmosfera mijenja i znaš kad se netko sprema opaliti te u glavu. Znam ljude koji se sklanjaju s puta kad vide 10 tinejdžera koji razdragano trče prema meni. 
Neki od njih rade s tom istom djecom. Neki od njih izvještavaju o Norijadi. Neki se vraćaju s Dolca u vrijeme Norijade samo da mogu komentirati kako mladi danas nemaju poštovanja. Nemaju, to je istina. Ali nisu imali poštovanja ni prije 50, 100, 200 godina. Mladi nemaju poštovanja. Točka. Pogledajte Romea i Juliju. Da su balavci znali slušati, bili bi živi. Ok, ne bi, jer je to bilo davno, ali znate na što mislim. 

Boje se tinejdžera kao što se neki ljudi boje pasa. Ne vole da su im blizu, ne mogu predvidjeti njihove postupke, nerviraju ih zvukovi koje proizvode. I traže opravdanje za sebe i svoje emocije. Kao da im treba. Kao da mi treba razlog da mi tinejdžeri idu na jetra. Priznaj ne volim ih, naporni su, glasni i glupi (a jesu), i kraj. Ne trebaš izmišljati priče o tome kako si vidio maturanta kako se penje na toranj katedrale i crijepovima gađa poštene vjernike. 
 
Napravit će nered? Hoće. Devastirat će grad? Hoće. Jednako kao što se to desi nakon što se maknu seljački šatori koje na Trgu postavljaju i miču tjedno. Ako sve silne montažne pozornice, tribine i štandovi ne devastiraju Trg, neće ni noge maturanata. Valjda. Osim ako nemaju neke specijalno štetne noge. 
 
Pustite ih danas da nore. U ovoj državi ionako nemaju previše razloga za smijeh. 

Primjedbe

  1. Hvala sto si napisala citav post u moju cast- ono: trazili, ste citajte! Sad se osjecam guilty jer sam te davila! :-D Otkud ta rijec noriti i norijada? What does it mean?
    Ne mislim previse na maturante, ali me to bombardiralo danas sa fejsa i moje rijecke grupe, a i moja je 20a god. mature.. pa mi se bas mota to po glavi. Danas brasno, sutra tko zna sto, i meni je to bilo bez veze. Mislis da bacaju ostro ili ono fino, ili pak bezglutensko? ;-) I ja bi ostavila te najpijanije da se lijepo otrijezne preko noci i onda sami ociste svoj 'nered'. Ali jedno ostaje isto, tinejdzeri mi jos uvijek idu na zivce i dodje mi da ih ispljuskam svakih 5 sekundi. To se fakat nikad ne mijenja.


    Slazem se za charity, ako je vec radis, radi je stalno i ne trubi o tome i radi za svoj gust i razmisli kome i kako pomaze to sto radis.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. bacaju najjeftinije koje nađu :D
      hahahhahahah za komentar o pljuskanju

      Izbriši
  2. O da, stariji će uvijek reći da su mladi danas neodgojeni, da nemaju poštovanja prema starijima, bla-bla... šta to nije prvi reka Aristotel, ili bješe Platon pred par hiljada godina ;) I šta još ima novoga?
    Meni su super, kad ih vidim onako mlade, nasmijane, pune života... poput mladih bogova... i baš im zavidim :D

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. ja im ne zavidim, neka meni posao, plaća i samostalnost :D

      ali nemam ništa protiv njihovog veselja. sve mi se čini da me jedino na taj dan ne nerviraju :D

      Izbriši
  3. Kada prođu ljudske godine tinejdžerstva tek tada se može izgleda objektivno gledati na taj period. Potpuno si u pravu, problematično doba. Po meni, za jedan životni vijek postoje razne faze i sve je dobro dok se ove faze ne pobrkaju, dok matori odjednom ne polude i postanu kao tinejdžeri ( samo primjera radi ).
    Odličan blog, britak i stvaran. Drago mi je da postojiš.

    OdgovoriIzbriši
  4. Mi nismo bacali brašno kad smo bili maturanti, ali zato smo pola škole pogušili bengalkama - nije za pohvalu, znam, ali meni bacanje brašna nije uopće strašan čin. A što se tiče siromaštva - toga uvijek ima, ima ljudi koji pomažu bez da se hvale, ima ljudi koji pomognu samo da se pohvale a ima i onih koji ne pomažu ali se nađu podobni da prigovaraju svima drugima, pa tako i maturantima, zašto se raspaju. Nekad ljudi zaborave da su bili maturanti. I meni sto puta dođe na živce njihova dreka, ali vjerojatno smo i mi iznervirali gomilu ljudi svojom.

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Popularni postovi