Sve mi nešto toplo oko srca... a ni radijatori mi nisu hladni...

Ima tome možda više od mjesec dana kad sam na jednom od mnogih naših zavoda tražila jedan od mnogih papira koji se na takvim zavodima dobivaju. Ulazim u zgradu, pokazuje mi portir da prođem kroz detektor, on zavija kao lud. Odmahne rukom da samo prođem. Bit će, nisam mu sumnjiva. Toliko o ozbiljnosti državnih institucija. Svi znamo da prosječnom građaninu ove države bar jednom godišnje dođe da s bombom upadne u neki državni ured ili općinu, a oni ovako olako puštaju da prođu očiti teroristi poput mene. 
Nego, prođem ja i upute me da uzmem broj. Žive duše nema. Uzmem ja broj i vidi čuda, na redu sam. Priđem šalteru kao pristojno čeljade i dam šalteruši sve potrebne informacije. Minuta posla. Digne potom ta žena slušalicu telefona i nekome izdiktira iste one podatke koje je sekundu prije s dva prsta unijela u kompjuter dok sam joj ja diktirala. Ne znam za vas, ali mene je podsjetilo na igru pokvarenog telefona, i odmah me oblio znoj od same pomisli da ću umjesto obrasca A1 dobiti obrazac B3 za koji da ga vratim trebam obrazac C6, a da njega izvadim treba mi A1 koji nisam dobila. "Dobro, sad pričekajte kolegicu, ona će donijeti vaš papir", ljubazno mi odgovori šalteruša. Čekam ja tako minutu, dvije, tri, pet. Kad mi se s boka prikrade neka žena u baloneru, s kišobranom u ruci i torbom preko ramena i diskretno me drmne. Koja si sad pak ti... "Da?" kažem. Bez riječi mi pred nos tutne papir A1 s mojim imenom. O, bogte. Pa je l' printer u drugoj zgradi držite? Otkud je došla ovako mokra? Šta stvarno u ovom zavodu drže neku osobu čiji je zadatak da u posebnoj sobi printa nešto što ekipa u drugoj zgradi zaprimi? Uzmem svoj A1 i izađem, dok mi je portir mahao. Ljubazan neki čovjek. 
Da se netko uhvati pravog posla, svi bi ovi ljudi momentalno postali tehnološki višak. Ali ne, država nam zapošljava po novom još dvije tisuće ljudi. Fali im valjda onih šta papire iz printera čupaju kad se zaglavi. Ne znam. Znam samo da će u školi uskoro tjelesnjaci matematiku predavati koliko je teško nekoga zaposliti, a tamo po zavodima šefovi valjda traže brisače guzica. Stvarno, ne znam. 
I cijeli ovaj uvod da vam kažem da kod mene još griju. Tople mi cijevi u stanu. I po cijele dane i noći proizvode nenormalne zvukove, kao da se u svakoj nalaze bar tri poltergeista. Noćima ne spavamo. Pa jebemu, zar samo nama smeta što griju i što slušamo lupanje? Odem u subotu do predstavnika stanara (da, odem, eto, šta ću jadna...), i gospođa mi kaže da su kod nje i radijatori topli, i kako ona ima sastanak u HEP-u početkom tjedna pa će mi odmah javiti što je riješila. Ja ne znam otkad se to sastanci zakazuju kad je kvar u pitanju, ali jedva smo se nekako izmirili da me na stubištu ne dočekuju s primjedbama, pa slegnem ramenima, kažem ok. I ne spavamo još tri noći. Danas je utorak, došla sam s posla, neispavana sam i živčana, gospođa nije kod kuće, cijevi mi i dalje lupaju, na poslu me umobolna majka jednog učenika optužila da se dovoljno ne trudim oko njega, tako da mi je pun kurac svega. Zovem HEP. "Oho! Grije se, doći ćemo to pod hitno isključiti." Dakle, pomoću napredne tehnologije zvane telefon, riješila sam problem. 
I shvatim da se gospođa u zgradi, gospođe u zavodu i ja razlikujemo u jednoj stvari- one su odrasle s Amišima i misle da se za sve mora hodočastiti okolo. Pa iako telefon nisam vidjela do tamo 4. osnovne, prilagodila sam se ovom naprednom vremenu. Očito to ne može baš svatko. I na kraju, dvije mudrosti. Prva, ako hoćeš da se nešto napravi, napravi to sam. Druga, neće nam u državi bit bolje dok ćemo printere držati u drugoj zgradi. Štoviše, jebo printer. Čemu papiri uopće? Informatizacija države, my ass.

Primjedbe

  1. Oh, honey, you've gone pop-pop popiiiiizzzzdili!
    Sto se kod vas ne iskljucuje centralno grijanje kod stanara u svakom stanu ili za cijeloj zgradi u samoj zgradi u nekom mracnom podrumu?!?!? Nisam imala pojma da to tako (ne) radi dole...

    Morat cu jedan post napisati kako to ovdje izgleda super i nema setanja i printanja u drugoj sobi.. To je ovdje tako semplicissimo da to nije normalno, slag me strefio! Navodno smo to u HR naslijedili od Francuza. Ali da ti pravo kazem da se ne sjecam gdje sam to cula / procitala i od koga... Ovdje je to sve online, sada, ali ima jos slanja papira. Samo papire mozes ispniti da nazoves helpline i pitas za pomoc.
    A tek moja prica iz ambasade u Londonu... Cim sam ih pohvalila da su jednom nesto napravili kak treba, brze bolje su se pokvarili....

    Moja susjeda uciteljica matematike... imala zena tako cviljenja i sranja matera i djecurlije i inspekcije, pa joj puko film. U zivotu je nisam vidjela u takvom stanju, a totalni je pozitivac i optimist da je to bezobrazno- jer zraci ko neka nuklearka :-D I dala zena otkaz i nasla novi posao i opet sva zraci da nam ne treba centralno. ;-) ;-)
    Em ti takvo obrazovanje i meritocracy i papire i grijanje. U Senju trebaju vjetrenjace, na velebitu solar panels, a skolama treba stap i Margaret Thatcher. Prvo za one koji ne zaposljavaju kak treba, a onda za bezobraznu djecurliju kojoj se sve dopusta.
    I takve mamice trebaju tjedan dana raditi u skoli s najvecim mogucim standardima i onda im se zalit i kad otvore usta treba ih odmah zacepit prije verbalnog proljeva = taste of their own medicine

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. definitivno trebaš napisati kako izgleda kad birokracija ne ubija ljude :D

      da budem iskrena, i ja sve više razmišljam o nekoj drugoj profesiji...

      Izbriši
  2. Nisi valjda tražila potvrdu o nekažnjavanju? Kod nas tako to otprilike izgleda ;)
    Od predstavnika stanara nikad normalna čovjeka, ko bi to uopće htio obavljati?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. nije potvrda o nekažnjavanju, to sam već usavršila. unaprijed pripremim popunjene formulare pa samo predam i čekam dalje od gužve, kao dama :D

      Izbriši

Objavi komentar

Popularni postovi