Predugi FML post o kolegijalnosti, kazalištu, lektiri i pobožnim ljudima

Mučim već tjedan dana samu sebe pitanjima trebam li pisati o ovome. Je li neprofesionalno, nekolegijalno i svašta nešto još. Danas sam konačno zaključila da me nije briga, i da ako o nečemu već tjedan dana razmišljam, onda je red da to i napišem, izbacim iz sebe, stavim točku. Konačno, nikad nisam tvrdila da sam bogzna kako profesionalno stvorenje, a što se tiče kolegijalnosti, izmišljena je mahom za šlepanje i pokrivanje nesposobnih kolega. Vjerujem ja u timski rad i suradnju, ali me iskustvo naučilo da se na kolegijalnost uglavnom poziva kad netko nešto zajebe, pa svi moramo hendlati posljedice tuđeg zajeba.
No, da krenem od početka. Moji učenici ne vole lektire. Prvo što kažu kad pred njih stavite tekst jest "Kaj je ovo?", pa ja fino objasnim, "Slova". Djeca s kojom radim dijele se u tri skupine s obzirom na čitanje lektire. Prvu skupinu čine djeca koja će pročitati lektiru jer ih je na to natjerala majka (ili će im čak sama majka čitati kod kuće). Drugu skupinu čine djeca koja neće pročitati lektiru, ali će prepisati kratki sadržaj s interneta, često za pogrešno djelo. Treću skupinu čine oni koji upitani za lektiru odgovore: "Jel to neš za jest?". I prva, i druga i treća grupa redovito dobije jedinicu iz lektire budući ne pamte, ne žele upamtiti i ne razumiju. Kako suprotno tuđem mišljenju, ja doista nisam sadist, počela sam odavno učenicima čitati lektiru na satu. Da, dobro ste pročitali. Uzmem knjigu, dođem na sat i čitam. U pauzama pričamo o pročitanom, prepoznajemo obilježja književnog razdoblja, analiziramo likove i jezik, i sve je poprilično iscrpljujuće za mene, ali na kraju malo tko ima jedan iz lektire. (Da, ima ih s jedinicama, to su oni koji odbiju surađivati, slušati, pisati, odgovarati.)
Od četvero koliko nas predaje hrvatski, jedina sam s tom praksom. Također sam jedina koja vodi djecu u kazalište, a da im odgledanu predstavu ne vrednujem kao pročitanu lektiru. Nagrađujem posjet kazalištu, ali moji učenici i dalje sa mnom analiziraju i u konačnici interpretiraju lektirno djelo. Nisu oslobođeni ničega. Držim da se ocjena ne kupuje kazališnom kartom. Možda griješim, ali to je moja praksa. Moji kolege posjet kazalištu nagrađuju trojkom iz lektire, s mogućnošću da se ta trojka pretvori u četvorku ili peticu, ako učenik odgovara odgledanu predstavu. Ako vas do sad nisam udavila, dajte mi šansu i nastavite s čitanjem. 
Vodim ja tako učenike u kazalište neki dan. Od njih, devetorici ne predajem ja, već kolegica. Žena Majka Kraljica ima malo dijete i nezgodno joj je voditi učenike u kazalište. Iako joj je to posao. Nema veze, ja sam kolegijalno stvorenje. Dolazim pred kazalište i odmah primijetim da imam nešto učenika viška. Odnosno, ona ima par učenika viška. "Što vi radite ovdje, dečki?" upitam i umilno zatrepćem. (OK, lažem. Nisam umilno treptala. Tko to normalan radi?!) Rekla im ŽMK da dođu u kazalište i slažu na ulazu da im je karta ostala kod kuće. Dakle, kad se sad nisam šlogiro, nikad neću. (Okrene se kolegijalnost i ugrize me za dupe.) Gledaju me suznih psećih očiju (sucker sam, znam) i objašnjavaju kako oni kao maturanti nemaju puno vremena i kako će sigurno na popravni zbog lektire, ako po savjetu ŽMK ne uđu nekako u kazalište.
TL; DR: KOLEGICA POSLALA U KAZALIŠTE VIŠE UČENIKA NEGO ŠTO SMO UZELI KARATA, I REKLA IM DA SE PROŠVERCAJU UNUTRA.
Jedva sam ih otjerala da me ne blamiraju u krcatom kazalištu i bijesna sjela. 
Od predstave nisam vidjela ništa, samo sam zamišljala kakvu kaznu zaslužuje ŽMK, i je li joj to što je luda kuja dovoljan teret u životu. Od svih kazališta u gradu nam Zagrebu, od svih predstava koje se mogu pogledati, od svih predstava na koje mogu upasti, ona ih pošalje na moju. Pa šta ih jebeno ne potakneš da sami odaberu predstavu i plate za nju kartu?! Što ih ne potakneš da sami odu u kino?! Zašto im ne daš kao zadatak da napišu osvrt na kakav film?! Ali neeee... Bolesnica treba svjedoka da su djeca doista bila u kazalištu. A gdje ćeš boljeg svjedoka od kolegice koja ništa ne sluti.  
Suočavanje s "kolegicom" (jasno vam je da ne mogu ovo pisati bez navodnika, nakon toga što je učinila- rekla bi moja baka damski: "Lako je tuđim kurcem po plotu mlatiti") prošlo je kao suočavanje sa zidom. Staneš ispred i objašnjavaš fino, kulturno, normalno. A zid bleji u tebe bez reakcije, pa pita: "A jesu li došli i prvašići, neke od njih sam isto poslala?" Što da joj čovjek radi?! Što da čovjek radi, osim da sjedne i histerično se smije ridajući. 
ŽMK, kao svaka ŽMK, nevjerojatno je pobožna osoba. Upita me danas (i to je pitanje prevagnulo u mojoj odluci da pišem o ovome), jesam li ja razrednica tom i tom razredu. Potvrdim. Ne zna mu ime, ali jedan je učenik tog razreda (ovdje ga detaljno opiše), prošli tjedan na hodniku jako ružno opsovao. Trebam nešto učiniti po tom pitanju.
O, pa jebem ti mater ludu. (Moje dijete ) Smeta ti psovanje tinejdžera, ali nemaš problem s tim da pošalješ hrpu klinčadije s uputama kako se prošvercati u kazalište?! Smeta ti što je opsovao na JEBENOM hodniku, pod KURČEVIM odmorom, a ne smeta ti što potičeš djecu na krađu! Kako kršćanski od tebe! Kako nadasve kolegijalno od tebe, kolegice!

Primjedbe

  1. nikad mi nije bilo jasno je li stvarno mutava ili se samo pravi kad joj odgovara... ovu scenu razgovora sa zidom sam imala totalni visual sa sve tonom i osmijehom na licu

    OdgovoriIzbriši
  2. pa jesi zadnji pasus i njoj rekla?
    ako nisi, doći će opet situacija.

    žao mi je, poznat mi je problem kolega koji prebacuju odgovornost na tuđa (moja) leđa. u mom svijetu, sve se zašećeri obećavanjem kolača i kava i neznamčega još, što se nikad ne obistini.
    dobro, ja imam neku drugu artiljeriju na raspolaganju, ali svi kolektivi imaju slične međuljudske odnose.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. rekla sam joj da ne vidim problem koji treba sređivati, ali još nisam došla do točke u kojoj gubim živce do razine psovanja pred kolegama. može bit da hoću uskoro....

      Izbriši
  3. ma nek ide ZMK u materinu!! Sad sam se i ja raspizdila citajuci ovo. ja nemam vise zivaca za takva sranja i takve svercere. Sto vise sutim /ignoriram (citaj dopustam) to me vise zajebavaju. Ded sad kad si to lijepo srocila nama na post, daj to i njoj u facu. Bila bi manja od makovog zrna. I zasluzila je da je se ispljuska, da joj se strese u facu kakva je licemjerka, a ne da joj se lijepo objasni ili oprosti ko mariji magdaleni. Em ti pobozne, takvi su najgori licemjeri. Ako te vec trazi uslugu ima da ljubi tlo po kojem hodas, a ne da te zajebava ili bilo sto prigovara. To vjerojatno radi jer je jako dobro svjesna how utterly stupid, lazy and useless she is. Ili joj mozda treba jedan ovakav tretman:...https://www.youtube.com/watch?v=W4tVH7BPb-Q don't stop me nooooooowwwww!!!!!
    I baj d vej, kod nas su bile koprive mlacene, a ne plot...

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. da, da... znam za koprive, ali mojoj baki se više sviđa ova varijanta s plotom xD

      Izbriši
  4. Koja bitch!!! Nije lako nekome reći sve što ga ide pogotovo ako tu osobu moraš svakodnevno gledati, a postoji i mogućnost da ŽKM kakva je da će svima ispričati svoju stranu priče. Smatram da si dobro postupila tako što nisi dopustila njenim učenicima da se prošvercaju u kazalište jer je i to način na koji se na licu mjesta pokazuje što je u redu, a što nije. Jer da si ih pustila, kakvu bi im poruku poslala.
    Isto tako, sviđa mi se način na koji obrađuješ lektire. Jerbo treba se prilagoditi učenicima, a ti si uspjela da im ne pogoduješ nego da im ta djela ipak približiš i da nešto nauče. Vjeruj mi, znam iz iskustva, da koliko god oni sada bili nezainteresirani da će im dio toga ipak ostati. Osobito način na koji si im pokazala da su vrijedni ophođenja prema njima kao učenicima, a ne kao propalitetima kao što su obilježeni među ostalim profesorima koji im dopuštaju da rade što žele i poklanjaju ocjene jer smatraju da im time čine uslugu.

    OdgovoriIzbriši
  5. ahahaha, kažu i da se svaka škola plaća pa ti vidi za ubuduće ;)

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Popularni postovi