Zvukovi kvarta

Imam susjedu koja telefonira na prozoru. Ne, ne živi u podrumu, a sumnjam da iznad mene nema signala. Jednostavno se žena voli nalaktit na prozor i derat u slušalicu. I bez telefona voli vikat s prozora. Netko pere auto? Evo komentara. Prijatelji joj odlaze? Viče za njima. Prijatelji joj dolaze? Viče prema njima. Često je nema, pa ne moram stalno slušat njezinu deračinu, ali da je doma znam upravo po tome. Prošli joj je tjedan prijatelj s pločnika prorežao da se prestane derat k'o kakva baba, jer ionako dolazi gore. Sve nekako mislim da to može bit poremećaj. Jednostavno više žena ne može pričat ako se ne dere s prozora. Ima tridesetak godina, ako se pitate. I njezin talent za priču je impresivan.
Jedan nesretni muškarac koji očito živi u blizini, dobio je psa. Ili je sam nabavio psa. Na njegovu žalost, ne ide im najbolje. Jutros je prije sedam psovao psu krvavu majku jer ovaj ne sere dovoljno brzo ili nešto. Već nekoliko dana lik pizdi bar dvaput dnevno. Redovito je to režeće urlanje na psa. Čovjek je toliko iznerviran u ovo malo dana što šeće tog psa, da sam poprilično sigurna da će mu uskoro otkazat srce ili će pak u pomahnitalom stanju ubit i sebe i ljubimca. Ako je nabavio psa zbog pozitivnih efekata na zdravlje, mislim da se zajebo. 
Kad sam se tek doselila, gotovo svakodnevno sam svjedočila svađama jednog para. Zvat ćemo ih Elvis i Aneta, najviše zbog toga što se tako doista i zovu, pa i uz najbolju volju ne mogu izmislit bolja fejk imena. Elvis i Aneta redovito bi stali, sjeli ili čučnuli pod moj prozor i šamarali se, vikali jedno drugom Lažeš, Kurvo, Lažeš, Dušo, Lažeš, Vještice, Đubre i Ubitćutejeltijasno. Njihovo me urlanje nerviralo ne samo zbog buke, nego i jer sam bez vlastite volje i želje bila uvučena u nečiju vrlo privatnu pizdariju, i jedini izlaz bi bio da odem iz vlastitog stana, ili da ih gađam nečim. Ne znam što im se dogodilo u međuvremenu, svađe su prestale. Može bit da su se rastali, ali vjerojatnije je da su se vjenčali, preselili i čekaju bebu u nekom drugom kvartu. Tako to obično ide.
S vremena na vrijeme, rijetko i bez pravog rasporeda (taman da me uvijek iznenadi), ispred zgrade neka žena padne u trans kad vidi slatko pseto. Njezin razdragani krik uvjetuje moj skok pri kojem se gotovo noktima zakačim za plafon, posrnem, zviznem nogom, glavom rukom, prolijem nešto... Jasno vam je već. Iza krika ide petominutno visoko kreveljenje a buci buci, a guci guci, ko je dobra curica, ja sam dobra curica, ko je dobar dečko, ja sam dobar dečko, da, pa da, pa daaaaa (zadnje da: with feeling, režeći, duboko). 
Žao mi je, zapravo, da me svaki put tako izbaci iz ravnoteže, jer bih voljela bar jednom bolje je promotriti. Fasciniraju me ljudi koji imaju takve reakcije na štenad, mačad i dječad. Mojoj N. primjerice, koja čita ovaj blog (pozdrav, N.! *mašeukameru*), dovoljno je pokazati sliku bebe pa da brzinom svjetlosti ispusti čitav niz čudnovatih neartikuliranih zvukova od kojih mi srce preskoči kao da me netko dočekao iza ćoška i viknuo BU! Za njezine zvukove nisam sigurna je li je obuzeo kakav raznježeni demon pa svjedočim sceni iz Egzorcista, ili iz njezine utrobe izlazi alien kojem je to tijelo odjednom dosadilo. 
I na kraju, pobjednik prošlog vikenda, balavac zaljubljen u svoj motor koji je par nedjeljnih sati utukao "popravljajući" ljubav svog života. Pogađate već, ispod mog prozora. Drmn, drmn (zvuk udaranja nogom u neki bog na motoru), brm brm (neuspješni pokušaj paljenja). Što je vrijeme više odmicalo, to su udarci bili jači, a pokušaji paljenja duži. Mislim da sam divna susjeda, nisam mu ništa napravila. Još.

Primjedbe

  1. Imam i ja svoje Elvisa i Anetu. Ona je Tena, a on lažljivi gad, đubre... Nešto ih nije bilo preko zime, bit će da je netko bio na liječenju. Pojavili se neki dan ko vjesnici proljeća.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. ahahahaha! vjesnici proljeća! tvoje privatne visibabe <3

      ja imam susjedu koja vodi razgovore na telefonu na balkonu, najčešće kasnonoćne.
      to je susjeda koja dijeli sve sa zgradom: prolije ostatak kave, baci šalicu, baci juhu..dosta samaritanski nastrojeno čeljade :D

      Elvis i Aneta su mi super tema. vjerujem da bi se dalo napisati post jednolm mjesečno o njihovoj dinamici :)

      psi..ne kužim zašto se ljudi pretvore u bića koja samo tepaju kad ih vide.

      Izbriši
  2. Hahaha ja živim u naselju sa kućama, ovdje se rijetko šta čuje ( morala bih visiti na prozoru kao osoba br 1 :D )

    A nešto kontam, bojim se da taj pas, kojeg je taj uzeo iz koznakojegrazloga, dobar kandidat za još jednog psa lutalicu kojeg je gazda nabavio za igračku i kad mu dosadi izbacuje ga na ulicu :/

    OdgovoriIzbriši
  3. Ja od 1 do 5 slusam direktan prenos pornjave a u 5 se odvaljuju milozvucni glasovi Mitra Mirica i Hasana Dudica. Do 1 uglavnom premestaju namestaj..

    OdgovoriIzbriši
  4. Odlicna drama! trebala bi ti to seriju postova u stripu s ilustracijama i oblacicima zvucnih efekta!
    Kod mene se tako djecurlija cuju na putu u grad ili u vrtic, uvijek nekako stanu ispred moje kuce i onda razmazeno urlaju kao derista kakva jesu. Ne zato sto ih nesto boli, nego zato sto im paznja nije posvecena u bas svakom momentu! I meni dodje da gurnem glavu kroz prozor i kazem nesto. Ovih dana mi mozda pukne film pa i hocu.
    A pricala mi kuma kako je cula jednosatni razgovor od svojih susjeda jer su se derali non-stop. Kad im je nesto rekla, kcer od te babe se prijetila tuzbom, sve dok sama baba nije izasla van i odvukla ju nazad unutra. Ono sto baba juniorka nije znala je da je moja kuma prepricala cijeli razgovor babi koji je cula to jutro kad se bas ne ocekuje da ljudi okolo vicu.
    a ova zavrsna izjava ti je zakon!!

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Popularni postovi