O poremećenosti i angažmanu koji zahtijeva mržnja

Opet mi danas spočitne N. kako sam mrziteljica. Pogrešno, ako ćemo iskreno. Mržnja zahtijeva angažman, a ja dobro pazim oko čega ću se angažirati.  Iznervirati me može svašta, to priznajem. Oni koji me znaju, znaju isto tako da moje nerviranje ne traje dugo. Više je to bespomoćni rant, kad stvarno ne mogu više i puknem, prije nego se ponovno sastavim. Također mislim da me se ne bi trebalo nazivati mrziteljicom ako hodam okolo govoreći da je car gol. Nisam zato mrziteljica, samo imam solidan vid.

Ne znam, doduše, što ne valja s ljudima koje ništa i nitko ne nervira. Da sam na njihovom mjestu, ja bih otišla do doktora, čisto da mi snime glavu i vide odumire li mi išta tamo unutra. Ima dana kad me ne iznervira ništa. Ne što sam nadprosječno dobro, nego što mi se potrefi da mi nitko ne digne tlak. Evo, neki me dan ispičkarala luda susjeda jer sam joj pridržala ulazna vrata zgrade. Ozbiljno. Žena je toliko očito poremećena da ja nemam riječi. Ostala sam bez teksta, pustila vrata, ostavila je da priča sa svojim vjerojatno jednako poremećenim psom, da se žali na mene, glupaču koja joj se usuđuje pridržati vrata da uđe. Ostavila vrata i nju, riješila u svojoj glavi da joj više vrata neću držati ni pod razno. 
Naravno da me iznerviralo, dođe mi te sekunde da joj vratim pokoju psovku, ali naučio me deda davno staroj narodnoj- neću s drekom posla imati- pa odem i prođe me nervoza za 10 minuta. Da sam osvetoljubiva hejterica, vjerojatno bih gledala da joj stavim zapaljeno govno na prag i pozvonim, ili da joj barem zatvorim vrata koji put u facu. Ali ne ponašam se pristojno radi drugih, nego radi sebe, tako da ću vjerojatno još koji put dobiti po nosu jer sam dobro odgojena i ljudima otvaram vrata. 

Na kraju, ne razumijem ni ljude koji vjeruju u glumljenje sreće i zamišljaju valjda da im cvijeće, zvjezdice i srca lebde oko glave dok fejkaju osmijeh. Kad ti puknu, bit će gore od bilo kojeg mojeg pucanja. Uostalom, ja ne glumatam da sam sretna, ja to jesam. Sretna, i nekad iznervirana. Jedno ne isključuje drugo.


Primjedbe

  1. I ja bas neki dan mislila na pricu golog cara! Mrznja is a way of living, ja mislim. Puhanje i venting je sasvim drugo; i jako dobro za zdravlje i sanity! Ja tako imala nekog u svojoj svakodnevnici tko zna tako smjesak i sve je ok i/ili i onda vrije, vrije i kad zavrije, explodira , a ja nemam kamo bjezat. Nego molit krunicu da brzo prodje. Em ti takve ljude u 3 lijepe i ruzne. To je super-toxic, treba od toga bjezat glavom bez obzira.
    A tlak mi se digne, ovisno o raspolozenju i ljudima i situaciji. Uglavnom I don't give a flying fuck for most of things and most of people's opinions. Ali kad se sve potrefi u savrsenu kombonaciju, dodje mi da nekog (the source of my irritation) ispljuskam i promijesam mu mozak jer vecina ljudi (generalisation) ne razmislja dovoljno, and common sense ain't so common.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. e, i ja sam takva. većinom imam zdravu dozu bolikurčine, ali kad me raspizdi nešto, onda to i verbaliziram. ne znam čemu prešutjeti?

      Izbriši
  2. Meni tako bude muka kad pozdravim susjede u zgradi, a oni gledaju kroz mene kao da sam prozirna. Što je najgore, ponekad pozdrave, a ponekad ne. Tako da nije opravdanje da me ne prepoznaju. Rekoh neću se više osjećat kao tuka kad se sljedeći put to dogodi pa sad nakon što mi ne odzdrave ja njima: Oooo susjeda, slabije čujemo danas!

    OdgovoriIzbriši
  3. Nije ni čudo ak ne voliš babe ak imaš takve susjede, katastrofa koja nekultura :\

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. mislim da je bolesna, for real. inače ne kužim :)

      Izbriši

Objavi komentar

Popularni postovi