Hvala i znam

Konačno proljeće. Možda malo naglo, ali gode mi kratki rukavi, otvoreni prozori i duži dan.
 

Zahvalna sam na ljudima koji mi uvijek čuvaju leđa. Lijepo je kad je netko na tvojoj strani, tek tako.
Zahvalna sam na zagrljajima, smijehu i svakom zajedničkom trenutku. Ništa ne grije kao ljubav.
 
Svakodnevno si moram ponavljati da je sasvim u redu da dam prednost onome što ja želim, onome što je meni potrebno. I da me to ne čini sebičnom ili lošom osobom. Dugo mi je trebalo da dođem do te životne lekcije. Ne mislim je samo tako zaboraviti.
 
Čitanje je radost, ne mogu to dovoljno puta ponoviti. Knjige su mašine za prebacivanje kroz prostor i vrijeme. U jednom trenutku možeš biti u mrtvačnici u Škotskoj, u drugom pratiš ljubavne zgode neke Amerikanke, u trećem hraniš svoj um zanimljivim podacima o tome koliko je taj isti um čudesan i čudan istovremeno...
 
Nekad sam svako odustajanje doživljavala kao poraz. Sad odustajanja vidim kao male pobjede razuma, jer treba znati što je dobro za tebe, a što ti šteti. I kad trebaš jednostavno dignuti ruke od nekih stvari, ljudi i pojava.

Primjedbe

Popularni postovi