Dan za smijanje

Danas sam imala jedan od onih dana kad mi je sve smiješno. Čovjek i ja ujutro smo nastavili sinoćnje cerekanje, nakon čega sam uz kavu prije posla otvorila novine i vidjela ovo: 
 
Ova vijest bila bi smješnija samo da je Džemo ukrao džem. Kunem se, Jutarnji ima najbolje naslove. Iako za sad i dalje prvo mjesto drži ovaj o tipičnom hrvatskom ubojici koji ne funkcionira kad je južina: 
Nakon toga, naletjela sam na OVO. Pobožni salon za uljepšavanje. Pa ja ću se ubit.
Ne znam postaje li svijet sve gluplji ili je samo stvar u tome da glupani imaju više mogućnosti da se izraze? Konačno, sumnjam da je seoskog idiota itko doživljavao, a sad nam seoski idioti vrište s društvnih mreža i zauzimaju novinske stupce.

Onda sam došla na posao, i čula da kolega za ringtone na mobitelu ima Mišu Kovača. Ultimativni treš.
 
Nazove on tako učenika i najstrože mu očita bukvicu jer se mali nije pojavio u školi. Klinac sluša nekoliko minuta, a onda kaže: Ja sam u Njemačkoj. Ispriča se kolega i crveni, najviše mislim radi mene, ne voli kad ja vidim da on ne zna šta radi. Ali jebiga, život je kurva, a meni je smiješno. Znam da smo te za nagradu poslali u Njemačku na razmjenu učenika, ali nije ti to isprika sine da se ne pojaviš u školi, kažem, i znam da sam asshole, ali baš mi je smiješno. Da ne spominjem koliko ga je negdje koštao monolog sa Švabijom. I to mi je smiješno.
Pita me potom učenik na satu koliko je dobio iz zadaćnice. Nisi je pisao, sunce.  Ta kako nije, sjeća se on dobro da je, sjedio je između ove dvojice i imao je plavu kemijsku i pisao je kako mu je u novoj školi. To je bilo prošle godine, zlato. Da dobro, i koliko je onda dobio prošle godine?
Pa dođem u dućan u kojem djelatnici kod svake druge police nešto preslaguju, i vidim kako je neka baba stala na ljepljivu traku koja se još drži za omanju praznu kutiju u kojoj su bili slatkiši. I hoda tako žena, vuče kutiju za sobom, a siroče od trgovca-studenta pokušava diskretno stati na traku, umjesto da joj jasno kaže: Gospođo, vučete kutiju za sobom.
Ima ona neka latinska poslovica koja kaže da se luđak smije i kad nije smiješno, ako danas nije sve bilo urnebesno, moguće da sam konačno i nepovratno prolupala. 

Primjedbe

  1. Kakav dan. Evo i ja se smejem. Onako grohotom :)

    OdgovoriIzbriši
  2. Hahahaha odlicno je sve. :) Ma..dok ima razloga da se smeje ...:)))

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Popularni postovi