Zimski prezir

Pala sam jučer. Dvaput. Prvi sam put nabila trticu pošteno, taman toliko da si priuštim nekoliko dana intenzivne boli, onako, da mi ne bude dosadno, da se sjetim idući put kad me ništa ne bude boljelo koliko sam sretna da je tako. Drugi put sam pala samo dva metra kasnije, i bila sam spremna, mislim da sam se okrenula u zraku k'o oni debeli pingvini što se po ledu spuštaju, samo da ne udarim isto mjesto drugi put. Koljeno, fuck yeah. Uspjeh.
Ne sjećam se kad sam prije toga pala. Osim nekakvih davnih naguravanja s burazom po snijegu, ne sjećam se nakakvih padova. Možda ovo znači da starim. Možda znači da se to dešava kad radiš na brdu na kojem ljudi ne čiste snijeg redovito. Možda znači da sam trebala staviti druge čizme. Što god značilo, najebah: stajanje je ok, ležanje prolazi, sjedenje je no, no. Al eto, zahvalna sam što nisam slomila nogu ili ruku i što ovo sad tipkam iz toplog stana, pa makar u čudnoj pozi. 
Nisam neki mrzitelj snijega. Ne volim ga, ne volim posljedice tog pahuljastog aww, vidi pada, ne volim led i bljuzgu i mokre noge. Ali mrziti snijeg je nekako pretjerano, promašeno, bez efekta. Kao i svaka druga mržnja, uostalom. Međutim ljudi koji imaju izjave poput Samo neka napada, Pa nisi od šećera, Nek još stisne, nije dosta hladno i meni najdraža To i jest bit zime! su ljudi koje bih tukla mokrim čarapama koje su prije toga stajale malo vani, da se onako fino smrznu. I to po golim guzicama. 

U redu, možda je kad si ti bila osnovnoškolka snijeg napadao dva metra i bilo je minus 58, i morala si bosa do škole, i virile su ti samo oči dok si se probijala kroz snijeg. I išla si uzbrdo. I tamo i natrag uzbrdo. Nisi zakasnila. 
U redu, možda si ti služio vojni rok prije 40 godina i dežurao na minus 72, a neki te oficir natjerao da stojiš u gaćama i usput ribaš septičku jamu četkicom za zube. Ne volim takve bulšit priče, takva iskrivljena i napuhana sjećanja.
To mi je na razini onih Pojedi tripice, ima gladnih u Africi. Ajmo se oblit, ima trijeznih u Indiji. Nisam od onih što se kontinuirano žale na hladnoću i zimu, ali sam od onih koji žele zadržati pravo da se požale na zimu bez da netko dobaci Samo neka stisne. Stisnem ti ruke oko vrata. 

Kao da moraš biti ekstreman u toj svojoj simpatiji prema zimi. Jer nije zima ako je samo -2. Mora biti -22 da bi se računalo kao zima. Nije ljeto ako je +29, mora bit +39 da se računa kao ljeto. Ljudi koji žive za nadjebavanje, s drugim ljudima, s prirodom, nebitno. Bit života je nadjebavanje. Pala si? Ja sam u tvojim godinama pala, slomila obje noge, ruku i kuk, i još sam se na -25 dovukla do posla. Nisam zakasnila. A kasnije sam i špeceraj odvukla doma. 
- Ja sam jednom rukom nosio svoja crijeva po snijegu, a drugom sam strojnicom skidao neprijatelje, pa šta ako boli kad se sagneš. 
Kao što rekoh, ne mrzim snijeg. Čak ga ni ne prezirem. Ne moš prezirat prirodne pojave. Ali ljudi... Ljudi su sasvim druga priča.

Primjedbe

  1. zima ko zima..godišnje doba. lijep mi je snijeg, omogući mi da vidim prirodu i svijet u nekom drugom obliku, paše mi tišina koja zavije grad jer većina buke upadne u tu bijelu vatu i malo se priguši. ne dramim previše, mada zahtijeva malo prilagodbe, na primjer, jučer je pola grada ostalo bez grijanja i automatski i tople vode, takve stvari nisu fora. nije fora odvajanje 20 minuta prije posla da očistiš auto i pronađeš ga, prije svega. a kad se vratiš s posla, očišćeno mjesto je zauzeto. i to mi je još uvijek bolje od postavljanja markacija (gajbe, stolice) na očišćena mjesta na javnim besplatnim parkinzima, kad si netko bezecira, ko Česi ručnike po plažama.
    žao mi je zbog pada, znam da boli. ne znam imaš li ih, ali gojzerice su super stvar za snijeg i led, vrlo stabilne i ne promaču.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. gajbe su uz snijeg glavni znak zime :D
      što se ono žuti na parkingu, aww vidi, žuja...

      Izbriši
  2. Cista lirika :))))
    Meni jos zvoni glava tako da..saosecam :)
    Mrzim zimu i ne stidim se da glasno kazem to!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. hahahaha, ja nisam došla još tako daleko, vjerojatni jer svakom godšnjem dobu nađem manu :D

      Izbriši
  3. Ja zapravo prezirem one ljude koji ne čiste sneg i led ispred ulaza u kuće, zgrade i lokale. Tako da njih krivim kad padnem, psujem kao kočijaš i ne mislim da su padovi posledica starenja, nego su ljudi ranije bili obzirniji pa su plaćali klincima iz kraja da čiste. :D Mrzim i gradske službe koje iznenadi sneg u februaru i plus mrzim autobuse u kojima nema grejanja pa sedim tako i cvokoćem dok milimo gradskim ulicama jer je sneg, avaj, napravio kolaps u saobraćaju. Zima kao zima mi ne smeta. :D

    OdgovoriIzbriši
  4. potpisujem, ja ne volim ni zimu ni snjeg, a ti pametnjakovići su mi gori od svega, o čemu god se radilo

    i jedan big lajk za Karla Pilkingtona <3 volim tog čovjeka

    OdgovoriIzbriši
  5. 'Pala si? Ja sam u tvojim godinama pala, slomila obje noge, ruku i kuk, i još sam se na -25 dovukla do posla. Nisam zakasnila. A kasnije sam i špeceraj odvukla doma.
    - Ja sam jednom rukom nosio svoja crijeva po snijegu, a drugom sam strojnicom skidao neprijatelje, pa šta ako boli kad se sagneš.' oooooooooodlično <3
    ja ipak nisam neki ljubitelj snijega... ali ljetnih vrućina još i manje :D

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. ah, da... na znam što mi je gore... ljeti barem ne padam :D

      Izbriši

Objavi komentar

Popularni postovi