O ljudima i drugim životinjama

Često mi kažete kako vam je žao što ne radim u školi u kojoj je profil učenika drugačiji. Ako ću biti iskrena, meni često nije. Zato što u meni čuči mazohist? Zato što volim izazove? Zato što je lakše vidjeti napredak? Ne znam. Da, bilo bi sasvim drugačije raditi negdje gdje vađenje bilježnica nije proces, gdje ne moram deset puta odgovoriti na pitanja o tome trebaju li prepisati s ploče, i zašto oni moraju baš to. Gdje tumačenje gradiva nije izvor silne frustracije i za mene i za njih. 
Moji su učenici često poput pasa iz šinteraja. I prije nego me napadnete što djecu uspoređujem sa psima, dopustite da kažem da to mislim na najljepši mogući način. Naime, nitko za njih neće platiti, upisati se na dugu listu čekanja da dobije svoj primjerak. Nemaju fancy imena. Često su nepoznatog porijekla. I često imaju problematično ponašanje, što zbog genetike, što zbog toga kako su ih u životu tretirali. Nerijetko zbog zlostavljanja koje su proživjeli. Često su uplašeni, često su agresivni. Produkt lijepih želja, kasnije se pokažu kao prevelik zalogaj za svoje skrbnike.
 
Ali većina njih reagirat će pozitivno na brigu i ljubav. I bit će iskreno sretni što im netko poklanja pažnju i vrijeme. Što netko razmišlja o njihovim potrebama i brine.  Napuni zdjelicu. Baci štap. Pomazi. 
 
Bez brige. Uništit će vam gotovo sav namještaj, zapišati svaki tepih i zid, posrat će vam se u cipele više puta nego što ste voljni očistiti. Koštat će vas puno. Milijun puta ćete se pitati što vam je to trebalo, i što niste nabavili bolje odgojenog psa. Ili zlatnu ribicu. Ili čak ništa. A onda će dotrčati do vas isplaženog jezika s najblesavijom facom koju možete zamisliti, dotrčati prepuni obožavanja, i odjednom vam više nije bitno što su vam malo zaslinili hlače.

Primjedbe

  1. Ja i nemam neko iskustvo predavanja u gimnaziji, ako ne uzmemo uz obzir par sati na petoj godini što i nije prava praksa. Stažirala sam u stručnoj školi, a i ovo malo zamjena što sam imala bilo je uvijek u stručnim i obrtničkim srednjim školama...i ne bi drukčije i da sam mogla birati. Mislim da razumijem što si htjela reći.

    OdgovoriIzbriši
  2. što se tiče uspoređivanja pasa i djece - to će uvijek ljudi gledati sa zgražanje i tu suosjećam s tobom. Ja naime ne predajem u srednjoj, ali je slična situacija i s osnovnoškolcima. Čak i "najzločestije" djete pokazuje pomak kad mu se pokloni pažnja i pohvala umjesto konstantne kritike.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. tako je. i kapa dolje za rad s klincima, probala sam i umrla skoro.

      Izbriši
  3. ovo si baš lepo objasnila :) ja mislim da je kod tebe na času baš vrh :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. hahahah, ne znam, ima vrhova, a ima i dolina bome :D

      Izbriši

Objavi komentar

Popularni postovi