Bolji ljudi

Uvijek me fasciniralo kako ljudi pretpostave da su bolji od nekog drugog, a na temelju nečeg što nije toliko stvar njihovog izbora koliko neke čudne životne lutrije, spleta okolnosti i dvojbenih odluka. 
Da pojasnim... U nekoliko sam navrata bila svjedokom pointless ranta u kojem ljudi sipaju žuč po Englezima ili Francuzima koji zaslužuju, štajaznam, terorističke napade jer su pokvareni kolonizatori i lopovi, znate već drill. 
Nisam ovdje da branim jedne ili druge, samo mi je govorancija o stoljetnom pljačkanju kolonija i besramnim osvajačkim pothvatima promašena. Prvenstveno zato što si uzimamo za pravo tvrditi da smo bolji jer nismo nikoga izrabljivali na taj način. Zapravo, tvrdimo da smo bolji jer smo bili premali i prejadni da izrabljujemo daleke zemlje.

Da smo imali moć jedne Britanije, Francuske ili Španjolske, pa da smo rekli Ne, mi nećemo izrabljivati te jadne Indijce, Indijance i Afrikance, kako vas nije sram?!, tada, tek tada i jedino tada bismo mogli govoriti da smo bili bolji ljudi. Da se razumijemo, nemam problem s kritikom kolonizatorske politike, samo imam problem s nadmenošću. Poprilično sam sigurna da u Hrvatsku danas netko dovede tucet Indijaca/Indijanaca/Afrikanaca u lancima, da bi se razgrabili uz riječi Daj i meni jednog crnju,
i još bi tražili poticaje. Nismo mi bolji, koliko nismo imali prilike biti gori. Naše su čitanke pune informacija o tome kako su nas Mađari htjeli mađarizirati i Austrijanci germanizirati, a mi - miroljubive dobričine, borili smo se govorima i pjesmama. Ne kažem da je to bilo u redu ili da nismo bili žrtve. Ali kažem da mi se nekako čini, da smo se mi potlačeni Slaveni uspjeli organizirati, jao si ga i Mađarima i Austrijancima. Da je situacija bila takva da smo mi bili moćniji, da se naš vladar oženio vlastitom rođakinjom u svim koljenima i da kao prvog kralja ne slavimo nekog divljaka koji se samoproglasio u nekom polju, možda bismo danas mi bili ti lopovi, đubrad koja je tlačila, a Austrijanci bi dizali svoj nos i opet dolazili k nama u šoping.
Malo mi je to kao tridesetogodišnjak koji se kurči svojim ispravnim i čistim životom, dok je prava istina da ne bi bio toliko čist da mu je samo netko iz društva htio dodati joint.
Nemaš pravo hvaliti se time da si bolji, samo zato što nisi bio u prilici biti gori, to je ono što kažem. I vrijedi za sva povijesna razdoblja i sve životne prilike. Ako mislite da ste bolji ljudi, vjerojatno niste. Bolji ljudi ne razmišljaju o sebi u tim kategorijama.

Primjedbe

  1. imaš pravo. nije netko toliko dobar, koliko nije imao prilike pokazati koliko može biti loš.
    no dobro, problem u našem društvu je što često tražimo potvrdu, i najčešće su prisutan arhetip žrtve, uvijek je netko drugi kriv, pogledajte koliko je netko drugi kriv za sve naše failove!! i paralelno uz našu žrtvu, spremni smo suditi drugima, jer mi pogledaj nas kako mi nismo takvi.
    možda jednom odrastemo. možda:)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. možda... mislim da svima nekad dođe vrijeme za odrastanje...

      Izbriši

Objavi komentar

Popularni postovi