O narko kartelu, sisama i taksistima

Prvo, preporuke. Za film. Mogla bih pisati o njemu i povlačiti kojekakve paralele, ali najbolje bi bilo da ga pogledate sami. Ocjena je nepravedno ovako niska. Nevjerojatan je, gotovo nadrealan, emotivan, direktan i iskren. Trailer.

Za knjigu. Pročitala sam divnu, divnu- Tell the Wolves I'm Home. Ne desi se često da me dirne neka knjiga, ali uz ovu sam zasuzila.

Za seriju. Gledamo je tjednima. Zakačili se. I soundtrack je divan.

Drugo, danas mi se desila nevjerojatna stvar. Usred mog diktiranja, jedan učenik podigne svoje stvari i preseli se u zadnju klupu.
- Kamo ćeš ti?
- Tu ću sjest.
- Izvadi stvari i piši.
- Ali tu sjedim!
- Kakve veze ima gdje sjediš, piši!
- Pa rekli ste "prvi red".
- Molim?
- Rekli ste da prvi red piše.
Ja i 23 druga učenika raširenih očiju gledamo u njega. Prvi se trgne njegov kolega iz klupe:
- Diktira i rekla je prvi red, kao šta da napišeš u prvi red.
 
Nekad mi dođe da se samoubijem na poslu. Tako je to valjda u životu. Roditelji moraju imati roditeljski instinkt da ne ubiju vlastitu djecu na spavanju. Učitelji moraju imati učiteljski instinkt da ne pošalju sve u 3pm, bace dnevnik kroz prozor i odu doma. Kao nastavnik, imate taj neki idealistički stav da mijenjate svijet. Malo po malo. Moždanu stanicu po moždanu stanicu. Žarulju po žarulju. Kotačić po kotačić. Ali čudan je to ples. Jedan korak naprijed, pa pet-šest natrag. A djeca... Djeca su nevjerojatna. Nekad na jako dobar, nekad na neizrecivo loš način. Neki dan sam grupi šesnaestogodišnjaka čitala "Crnog mačka" E. A. Poea. Kladim se da ne znate da se riječ grudi spominje zavidan broj puta. Da. Grudi su im čak smješnije od kite cvijeća.

S druge strane, sve češće trolam učenike. Mislim da me za divno čudo, zbog toga vole više. *sigh*
Petak je završio pozivom na izvanredni roditeljski sastanak idući tjedan, čime sam cijelom razredu osigurala zabranu izlaska prošli vikend. A vjerojatno i onaj nakon roditeljskog. Osjećam se kao đubre. Također, produktivno.

Treće, u nedjelju smo ušli u taksi tipu koji je, čini mi se, neki wannabe glazbenik. Pustio lik muziku, zatreštalo nešto što je valjda trebalo biti rap: Govna, govna, svi ste vi govna, navijači govna, Mamić, govna, političari govna... Vjerojatno čeka da neka mušterija prepozna njegov neupitni talent. Može bit da su ljudi blaži kritičari kad ih umjetnik vozi.

Primjedbe

  1. ˝pa rekli ste da piše prvi red˝ hahh umredoh. ah tinedžeri nekad poželiš da ih pomaziš po glavi i kažeš: zlato malo, a nekd da im tu glavu otkineš i kažeš: pa... nešto vrlo cenzurisano :)

    OdgovoriIzbriši
  2. ovo s diktatom...jao :)

    sviđam tvoje testove :D

    OdgovoriIzbriši
  3. tinejdžeri drfinitivno imaju najbolje provale hahahaha

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Popularni postovi