O radostima javnog prijevoza i ostalim mirisima

Već sam samoj sebi dosadna s konstantnim primjedbama o smradu, i znam da zvučim kao snob najgore vrste, ali već kad pomislim da je nemoguće da u sredstvima javnog prijevoza smrdi više, pomaknu se granice već ionako neizdrživog. Neki sam dan sišla s tramvaja jer sam mislila da ću se onesvijestiti od smrada, i ušla u drugi, jednako smrdljiv. Moj put do posla zapečatio je još jedan autobus, tradicionalno smrdljiv i bez zraka. 

I sad dok ovo pišem, svjesna sam kako zvučim. Kao razmažena princeza koja ne osjeti grašak ispod madraca, nego njezine razmažene nosnice uhvate miris koji joj ne odgovara. Međutim, ja nisam razmažena i posve sigurno nisam princeza. Radim u muškoj srednjoj školi, i ako vam to već ne znači ništa, dopustite mi da vam kažem da itekako znam što je smrad. Nije mi jednom trideset tinejdžera banulo u razred odmah nakon tjelesnog i popušene cigarete pod malim odmorom, i to tako da ne znam je li mi gora kombinacija svježeg znoja i ukiseljene majice za tjelesni koju nisu dva tjedna vadili iz torbe, ili pak miris axa (jedino još tinejdžerima mogu prodati taj užas pod krinkom mamca za cure) pomiješan s mirisom jeftinih cigareta. Dakle, da ponovim- znam ja jako dobro što je smrad. 

A eto, i dalje se čudim tome koliko ljudi smrde, nagurani u tramvajska kola kao sardine u konzervu, svatko sa svojim razlogom zašto nije oprao zube ili kosu, zašto ne koristi dezodorans ili nema problem s mirisom starog znoja i kuhanja na svojoj odjeći. Ponekad mislim da je koncentracija smrada u zraku toliko velika, da ću pokupiti neki od tih mirisa i izaći iz autobusa smrdeći po znojnim palačinkama od češnjaka i odojka.
Gledam neki dan majku i kćer, obje s toliko prljavom kosom da imaju udubljenja u njoj od toga gdje su naslonile glavu, i ukosnice za koje nisu ni svjesne da nose na tjemenu. Uopće ne razumijem kako im to ne smeta, i kako imaju toliko malo osjećaja za druge da tu kosu bar ne skupe u nekakav rep ili nešto, a ne da njome mašu lijevo pa desno, dok razgovaraju. Osjećala sam se kao glavni junak neke video igrice koji mora izbjegnuti njihalo.

A živimo u vremenu u kojem nitko ne bi trebao biti ni gol, ni bos, ni gladan ni žedan, a bome ni smrdljiv i prljav. I opet, mnogi jesu, i nevjerojatno ali istinito, mnogi su prljavi vlastitim izborom. Čitav napredak, sve ovo što nas okružuje, sve ovo zato jer su ljudi htjeli svijet u kojem neće umirati zbog nehigijene i kojekakvih boleština, a mi pod izlikom povratka prirodnom (što samo po sebi nije loše), odbijamo prati zube jer su Aboridžini čistili zube žvačući koru drveta ili nešto. Divimo se izboru suhih šampona koji su divna stvar ako ste na kampiranju ili živite negdje gdje postoje restrikcije vode, ali brate mili pa što ne opereš tu jebenu kosu vodom i šamponom kao sav civilizirani svijet? Jasno mi je ako vam se ne da, ne da se ni meni prati kosu svaki ili svaki drugi dan i sušiti je sat vremena koliko treba da dovedem tu čupu u red i pronađem lice, ali ako je alternativa hodati okolo s prljavom kosom, naći ću vremena za to. Ne kažem da trebate prati kosu svaki dan. Ali kažem ako je potrebno, perite je triput dnevno. Alergična sam na isprike i stavove kakve nije imala ni moja šukunbaba. Prestanite se bojati vode, nećete se pod tušem utopiti i ne- nije voda loša za vašu kožu i ne, ne šteti vašem imunitetu, koji vam je kc? Ljudi se boje cjepiva, autizma i ebole, stiže nam epidemija kuge koliko se svi skupa ne peru.

Fascinira me koliko žene mogu provesti vremena pred ogledalom nanoseći šminku (znam da im treba puno po tome koliko je nevješto nanesena), ali nemaju vremena oprati kosu ili skinuti stari lak s noktiju, pa čak i umiti se. I u redu, možda me se drugi ljudi ne bi trebali ticati, ali svojim smradom ulaze u moj osobni prostor. Kao da ne znaju da je dio svakog bontona posvećen osobnoj higijeni, i da je jedan od znakova poštovanja prema ljudima koji te okružuju upravo to da ne smrdiš.

Primjedbe

  1. Imam isti problem koji dodatno pojačava činjenica da imam jako, ali bas jako razvijen osjet njuha! :D I sama sam znala istrčati iz tramvaja jer bih se u suprotnom ispovracala od silnih miomirisa... Slažem se s tobom da te se nj smradovi tiču od onog trena kad utječu i na tebe i odavno mi je već pun k ljudi koji tvrde da nije tvoj problem to sto netko smrdi. Sto se mene tiče, njihovo pravo da se ne okupaju prestaje tamo gdje počinje moje pravo na čist zrak. ;)

    OdgovoriIzbriši
  2. mislim da je situacija u društvu i posljedično, u državi, mnogima postao izgovor za osobno stanje. tako da, da nekog priupitaš zašto se, zaboga, ne pere, možda bi ti odgovorio s pričom o državi i otkazima i poslu i komunistima i ustašama.
    jab uvela one higijeničare na ulaze u javni prijevoz.

    OdgovoriIzbriši
  3. uh ja kontantno prigovaram na smrad, točnije tjelesni smrad, i masnu kosu i raskeljanu šminku....vjerovatno i ja nekad zvučim ka snob ali si odlično rekla - svojim smradom ulaze u moj osobni prostor i normalno da će mi smetati...

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Popularni postovi