Pravo na izbor

Već neko vrijeme ispred jedne zagrebačke bolnice članovi određene udruge protestiraju protiv pobačaja. (Ne spominjem mjesto i ne spominjem udrugu jer ih nemam nikakvu namjeru reklamirati.)
Ima nešto beskrajno tužno u ljudima koji toliko zadiru u prava drugih. Ozbiljno mislim. Tužno je kad vidim tu skupinu koja kleči, moli, drži natpise na kojima isto tako može pisati Nemam svoj život, pa mi smeta tvoj ili Imam toliko problema sam sa sobom da ću pod krinkom vjere svojim fanatizmom ograničavati druge. Kao i Mrzim žene.
Nisam ja došla od tvog rebra, nego ti iz moje maternice.
Bez zadrške mogu reći da svaki do jednog ginekologa koji ulaže priziv savjesti mrzi žene. Ne, oni ne vole i ne cijene život. Oni mrze žene. Svjesno ili nesvjesno, javno ili tajno, njihov je stav prema ženama nadmen i patrijarhalan, onakav kakav je već odavno trebao izumrijeti. Školovati se za ginekologa, a odbijati samu ideju abortusa, umjetne oplodnje ili amniocenteze toliko je apsurdno da je upravo nevjerojatno da su ti ljudi negdje našli posao. Ikad.

Tako mjesecima svi pacijenti- bilo da dolaze pregledati oči ili nogu, moraju proći pokraj tih tužnih, jadnih isprika za ljude, koji toliko vole fetus, a toliko ih nije briga za njega onda kad postane dijete. Nije ih briga. Nije ih briga za ljude koji leže u istoj toj bolnici jer su operirali žuč, ili štajaznam, bruh. Sve su to, po njima grešnici, i šta imaš iz svog tijela odstranjivat bilo šta, tvoje tijelo nije tvoje, to je glupost. Tvoje je tijelo božje, i sve je božje, i oni su božji. Poslanici valjda, zamislite tu umišljenu veličinu. Tu gomilu iskompleksiranih egomanijaka, kojima je potreban bog da bi ih netko volio. 
Nitko normalan ne misli da je abortus odlična stvar. Koja bi žena ikad htjela prolaziti kroz tako nešto? Taj izbor sigurno nikad nije lak, i zadnje što ijedna žena treba je gomila kretena da joj kaže da je ubojica. Pitanje prava na pobačaj (i dalje ne mogu vjerovati da to uopće pitanje!) podsjeća me na ono doba kad su se u Zagrebu skupljali potpisi protiv kineske vlade koja vrši represiju. Jadni Tibetanci, fuj Kinezi. Tomić je tada napisao kako mu je nevjerojatno koliko su Hrvati brzi da se pobune protiv represije kineske vlade, a represiju vlastite trpe i trpe. Kako je to slično? Pa svakodnevno se Hrvati uz jutarnju kavu i novine čude, čudom čude primitivnim Arapima koji pod izlikom vjere kamenuju žene, i Tamo im je stvarno teško, ajme vidi primitivaca, užasni su ti Arapi i njihova vjera. A ne shvaćaju da je jedini razlog što se ženama u Hrvatskoj u lice ne baca kiselina taj što to nije kršćanska tradicija, i samo smo na korak od toga da nas počnu paliti na lomači. Onako, tradicionalno. Jer što je žena u kršćanstvu? Kao i u svakoj drugoj vjeri: nitko, nula, ništa. 
Bit će brzi da vam kažu da nitko ne cijeni ženu više od Katoličke Crkve, koja obožava Mariju. Ne vide ništa sporno u tome da je jedina žena koju bez zadrške slave ona koja je bila djevica čak i u braku, ona koja nije ni doživjela seks, a kamoli u njemu uživala. Njezini su reproduktivni organi samo polovično iskorišteni, i to samo jednom. A da nije začela po Duhu Svetom, kamenovali bi je kao danas neke druge jednako nevine žene (kao da je bitno), daleko na istoku. 

Kršćanstvo ima puno razumijevanja za grešnike. Kršćanstvo voli pokajnike. Pogotovo ako ste muškarci. Ako ste muško, sve se da razumijeti. I ako silujete djecu, to je isto shvatljivo. Ali ako ste žensko, nema većeg grijeha od toga da si žensko. Jer žensko nije čovjek. Muškarac je čovjek. Žena je... Ne znaju. Čudno ono nešto. Kako je ono bio rekao Al Bundy, ne možeš s njom, ne možeš je zakopati u vrtu. 

Nužno je žena zlo. I zato je se trpi. Tolerira. Ali prava? Veća prava na žensko tijelo ima nakupina stanica u njezinoj utrobi od nje. I neću sad govoriti o moralnim, etičkim načinima da se opravda pobačaj. Pravo na isti. Ali ću kao žena reći da mi je ponižavajuće da se mojim tijelom bavi Crkva koju kao autoritet ne priznajem, jer slavi boga u kojeg ne vjerujem.

Primjedbe

  1. zato treba djelovati.
    i slažem se s većinom teksta. ovo što se gura na mala vrata je strašno, ali naučila sam se da moje zgražanje nije mjerilo. da, svašta se pokušava na mala vrata

    OdgovoriIzbriši
  2. slučajno sam pritisnula "objavi" :D
    dakle, svašta se pokupava na mala vrata progurati. pogledaj samo referendume.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ah, referendumi. Otkrili fašisti toplu vodu. Kako demokraciju okrenuti u svoju koristi. Muka mi je od toga, nevjerojatno kako ljudi puše te priče.

      Izbriši
  3. Ljudi su užasna i priglupa bića i koliko god se trudila vjerovati u ljudsku inteligenciju i dobrotu, kad dodje do rasprave o ovakvim temama shvatim koliko je onih loših oko nas. I svi se pozivaju na vjeru i time ju cine svojim oruđem zla.

    OdgovoriIzbriši
  4. Joj, kako mene ovo može naživcirati. Ali kad se ja naživciram, iz mene izlaze samo: ughr, aaaagr i grrrh. Nikad ovako lijepo napisani tekstovi :D

    ps: amen!

    OdgovoriIzbriši
  5. super je tekst, potpisujem ti svaku. Mene najviše nerviraju zabadala koja sebi daju pravo da tebi govore šta da radiš u SVOM životu i nađu se duboko uvrijeđeni kad ti radiš sa svojim tijelom što ti želiš -.- bilo da se radi o abortusu, bilo da se radi o običnoj tetovaži ili piercingu, bilo da se radilo o tome da ne želiš brak/djecu....lista ide u nedogled.

    Stvarno dobar tekst :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. ah, oni koji žive tuđe umjesto svog života....
      hvala na podršci! :)

      Izbriši
  6. Svidja mi se gotovo sve sto si napisala, narocito ono koliko je i u hriscanskoj religiji zena potlacena - ali, onako na finjaka. Ja sam bila primorana da radim amnio, i secam se samo koliko sam se plasila onoga sto moze uslediti. Dovoljno je tesko bilo sto bih u toj situaciji ja morala prolaziti kroz donosenje odluke da ili ne abortus, i sta ce to meni uraditi psihicki i fizicki, nego sam morala da se bavim i time kako ce sredina na to reagovati. Sva sreca nisam dosla do te situacije i ispalo je sve ok, ali pririsak je ogroman. I ovo malo ljudi koji su znali za moju amnio su dali sebi za pravo da iznose svoje stavove :(

    OdgovoriIzbriši
  7. Majketi šta još su tamo??? Išla sam oko nove godine vaditi krv i oni tamo u 7 ujutro po kiši drže te svoje natpise postrojeni u red kod ulaza i pjevaju. Došlo mi je da ih opalim sve odostraga s torbom koliko su mi instant digli tlak. Jbt od čega žive, ko ih plaća?
    Post je od riječi do riječi genijalan.

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Popularni postovi