O susjedima ili koliko sam zapravo asocijalna

Vrata moje zgrade žešće štekaju. Jedini način na koji ih se može otvoriti je ključem, ili iznutra ako se spustiš do njih. Zajebi portafon, nema šanse da iz stana otvoriš vrata. I tako je već tjednima. 

Danas mi pozvoni neki HEPovac. Moli vrata. I šta ću, spustim se dolje i otvorim vrata čovjeku. Nekoliko minuta kasnije čujem lika kako ispred ulaza tumači poštaru da ako pozvoni meni, ja sam dobra, doći ću otvoriti vrata. Pa jebem ti život, kako se to prenosi. Svi će mi doć zvonit. Sa svih krajeva svijeta. Postat ću vratar. 
Zvoni poštar, kaže ima poštu za predstavnika stanara. A je li... Jel istu onu maloumnu seljačinu koja mi danima nije htjela otvoriti vrata stana i pričati sa mnom? Debilčinu koja me špijunira zajedno sa svojom zlom ženom jer nemaju vlastiti život?! Za tog predstavnika stanara? Koji, uzgred rečeno, živi na zadnjem katu? Pa zvoni njemu, prijatelju. Kad je već pošta za njega. I kad već nije u stanju popraviti vrata, neka prošeće malo. Bitch mode on. Da, mogla sam se pokazati kao bolji čovjek. Ali što kad nisam bolji čovjek. A ni poštari mi nisu dragi.

Usput da spomenem, poprilično sam sigurna da ispod mojih prozora postoji neki portal, međudimenzionalni prolaz za luđake, jer nitko tko prolazi pored ili stane ispod nije normalan. Svi koji prođu, ili pričaju nebuloze (sami sa sobom), ili urlaju na nekog, ili tepaju nekome kao da su nekrofili kanibali. Ima neki par koji se uvijek dođe svađati ispod mog stana, nije mi jasno zašto im je to najdraže mjesto za svađu, trebala bih ga isprobati.

Dobrosusjedski odnosi vječna su mi enigma. Nije da imam ikakvu želju imati loš odnos sa susjedima. Za mene dobar odnos znači pozdravljati se na hodniku sa smiješkom, pridržati vrata, pomoći u zajedničkom problemu (poplave i slično). Želim susjeda koji će mi posuditi odvijač ako mi se zalupe vrata stana, a ja nisam uzela ključ. I nemam ništa protiv toga da me zatraže isto. Ali prvi put kad mi se netko od susjeda nasere pred vratima s idejom da popije kavu sa mnom u mom stanu, i da od toga napravimo tradiciju bit će GTFO. Broj ljudi za koje mislim da je u potpunosti uvijek dopustivo da se sami pozovu i nenajavljeno mi banu na vrata je nula.
Sjećam se kako mi je jedna susjeda došla na vrata s tanjurem kolača. Uz to što su kolači bili bezvezni i fuj, i uz to što stvarno nemam običaj uzimati hranu od nepoznatih ljudi čije higijenske navike intimno ne poznajem, ima nešto u samoj toj gesti što doživljavam kao ucjenu. Ne želim tvoje kolače, ne želim da kupuješ svoje mjesto u mom životu samo zato što si kupila stan do mene. I ako sam zbog toga kuja, so be it.
Nemojte me krivo razumjeti, vjerojatno postoje tisuće ljudi koji grade odnose na taj način. Ja nisam jedna od njih. Niti to želim biti. Dovoljno sam dobro odgojena da budem pristojna onda kad poželim nekome reći da odjebe, i upravo zbog toga mrzim kad me se dovede u takve situacije. Alergična sam na petljanje u vlastiti život i alergična sam na to me netko nepoznat uvlači u svoj. Ne želim znati više o susjedima od onoga što im piše na vratima. Ionako će mi trebati 10 godina da i to upamtim.

Primjedbe

  1. I meni se svaku večer ispod stana, a živim iznad ulaza, nacrta par koji se dere, svađa, nazivaju međusobno svakakvim imenima jer je ona nevjerojatno ljubomorna da bi na kraju popušili koju (zadimili mi stan) i zagrljeni odšetali u noć.... Neki dan mu je bicikl sakrila dok je skočio po pivu.

    OdgovoriIzbriši
  2. susjede i rodbinu ne možeš birati. a kad ti je prvi susjed rodbina, pa kad viču i škriče i deru se i urlaju i slično, dođe ti da uzmeš nekoliko tisuća kuna i objaviš oglas priko cile strane i Slobodne Dalmacije i Jutarnjeg lista i Novog lista i Ličkih novina i Glasa Slavonije i Glasa Koncila i javno se odrekneš takvih persona. ali šteta novaca, sama ću isprintati objavu i obljepiti je di stignem

    OdgovoriIzbriši
  3. E taj komsijski odnos nikad nisam razumela. Iznad mog stana zive dve bakute (sestre koje su oduvek zivele zajedno same) i koje su prijateljice moje bakute. Mislim da su im istrazilacke sposobnosti direktno prenete od strane Gestapo-a, znaju sve i ono sto ja tek treba da saznam...

    OdgovoriIzbriši
  4. joj bijesni parovi pod prozorom su mi omiljena gamad, not, dodje mi da to sve zalijevam vrelom vodom, pa bar vise ne bi pizdili jedno na drugo u tri u noci

    OdgovoriIzbriši
  5. http://dariokristic.wordpress.com/words-thoughts/ slučajno naletila na ovo.. pomislih da bi se i tebi moglo svidjeti ;)

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Popularni postovi