Tamna ko šuma i krvava ko božanstvo*

Mislim da je bio šesti razred kad su nam na vrata počele zvoniti horde hihotavih djevojčica. Vjerujem da su njegovu suzdržanost i neisticanje zamijenile za mističnost i šarm. Sjećam se da je u to vrijeme volio plavuše. Plavi uvojci bili su mu pojam ljepote, pa smo se nekako svi začudili kad je krajem srednje škole moj brat prohodao s Romkinjom.
Nas nisu odgajali da diskriminiramo, ali je svejedno moja majka godinama doživljavala živčani slom barem jednom tjedno, jer je brat odabrao baš onu curu koja nosom nije smjela prismrditi van, trebala je biti zahvalna da ide u školu, i odmah nakon nastave trčati doma da čuva braću. Godinama su se nalazili samo pod velikim odmorima, ili ju je pak dočekivao i pratio iz škole ili u školu. Potajice, naravno. Otac joj je bio neki neuračunljivi tip koji joj nije dopuštao ni da ima prijatelje, a kamoli dečka, pa je svako šuljanje oko njihove kuće bilo rizično i opasno po život. Nekoliko puta dnevno bi odlazio do grada, i sjećam se da je na moje pitanje Kako ti se da?, odgovorio A kaj da drugo radim, pa sam se zapitala koliko veza tako traje ne zbog ljubavi, nego jer ljudi nemaju pametnijeg posla.
Mislim da su bili zajedno već barem pola godine prije nego je shvatio da je Romkinja. Moj je brat uvijek bio glupav za neke stvari. Dugo sam njegovo slušanje seljačko-domoljubnih pizdarija i simpatiziranje pravaških kretenčina doživljavala kao osobni poraz, a onda sam shvatila da je samo pubertetski glup i da ne zna ništa o životu. Nakon što je rekao njeno ime, majka i ja smo se pogledale, ja sam pitala kako joj se zovu braća i potom počela umirati od smijeha, dok je majka mrtva ozbiljna promrmljala kako to objašnjava sumanutog oca i njegove prijetnje.
Dugo su bili zajedno, upoznao ju je sa svim članovima obitelji i mislim da je svima bila draga, dok je jedini član njezine koji je za njih znao bio najmlađi brat. A njega su morali svakodnevno potplaćivati da šuti. Nabježao se moj brat od njezinog oca i ostale bijesne rodbine. Obilazio bi cijeli kvart, prehodao i susjedni, da bi izbio na neki autoput, pretrčavao kojekakve nadvožnjake i podvožnjake, dolazio doma mrtav umoran, blatan i prepun priča koje su mene previše zabavljale, a majku previše plašile. Mislim da bi Kusturica platio dobre pare da je mogao trčati s kamerom za mojim bratom.
Nakon godina i godina, pukla ljubav. Dopizdilo mu, priznao je, nositi se s cijelom tom situacijom, njezinim čudnim raspoloženjima i dramama, došlo mu da izađe s curom van normalno, bez da se osvrće preko ramena. Našao je novu curu, Cura je vrh, kaže. Malo je starija od njega. Nema lude roditelje, navodno. Kao što je prije danima hodao okolo, sad hoda noćima. Pokazuje mi sliku. Ne vjerujem očima, pa pitam za ime. Odgovara. Gledam ga upitno, da vidim je li svjestan. Nije ni ovaj put.
* naslov je stih iz pjesme J. P. Kamova, Pjesma nad pjesmama

Primjedbe

  1. Svestan ili ne - bitno li je ?! Čovek voli ženu i to je jedino važno. Još kada bi i onima koji kažu da ih vole, njihova sreća bila najvažnija...ova planeta bi se zvala Raj, ali..
    Moj mlađi je pre nekih pet leta oženio jednu "crnu k'o šuma i krvavu k'o Božanstvo" posle par godina ratovanja sa njenom familijom. Samo ću reći...još uvek ratuju....na svim frontovima !

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. nije bitno, naravno. a ratovanje, ajme meni, bilo bi bolje da je mir...

      Izbriši
  2. hahahahahahahahahaha :D pre! :D

    OdgovoriIzbriši
  3. A jao XD plavuse su ocito bile samo prolazna faza, nadam se da ova ima bar malo manje ludog starog

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Popularni postovi