Make an effort, bitch

U zadnje mi je vrijeme teško, još teže nego inače, odgovoriti na pitanje kako sam. Kompleksnost mog bivanja izluđuje me. Nemirna sam i nezadovoljna.
Želim promjenu, ali pojma nemam kakvu, ni u kojem smjeru da krenem, samo znam da mi se ne sviđa previše tu gdje jesam, i da ne planiram vječno ovdje ostati. Tako da ne znam kamo idem, ali krenula sam. Bilo mi je i vrijeme.

Svuda oko mene pametnjakovići. Sa svojim frazama. Nevjerojatno kako budale imaju odgovor na sva pitanja ovog svijeta, dok se pametni koprcaju. Možda je jedno od rješenja biti glup. Kad si glup sigurno nikada nisi ni nemiran ni nezadovoljan. Osjećam se kao da živim u kavezu. Moje su rešetke malograđanski pogledi na život kojima me šamaraju dok hodam ulicom, moje su rešetke natpisi u novinama i fantastična vizija budućnosti koju dobijem svaki put kad uđem u razred.

Nekad sam naivno vjerovala da sama mogu promijeniti svijet. Nemam više tih iluzija. I bolje. Jedna od većih sloboda je kad shvatiš da nisi odgovoran za sve i svakoga.
Ljudi imaju divne rečenice kojima hrabre tvoju novo pronađenu želju za promjenom. Važno je da imaš posao. Bolje išta nego ništa. Nisi ti baš toliko mlada. Zašto si studirala ako sad misliš o nečem drugom? Šta ćeš sad? Šta će ti ovo? Šta će ti ono?
Shvatila sam s vremenom da se ne isplati objašnjavati. Da se tvojim planovima ne mogu veseliti oni kojima je najveći doseg isplanirati popis za dućan, da o snovima ne možeš pričati onima koji se svojih ne sjećaju i koji su već zaboravili sanjati, da samim svojim neovisnim postojanjem ugoržavaš njihovu prividnu stabilnost. Jer ako ja ne želim igrati njihovu igru po njihovim pravilima... Nedopustivo. Kako to? Odakle mi takve ideje?
Odustala sam, kažem, od objašnjavanja. I otkrila riječ koja im začepi usta. Jedna od meni najdražih, a ide ovako: odjebi. Tako da od sad ustajem svako jutro i samoj sebi govorim poticajne rečenice dok stojim pred ogledalom:

A kako vi sebe hrabrite?

Primjedbe

  1. ne objašnjavam svoje poteze random ljudima. ima par ljudi, koij su, vidi čuda, sličnomišljenici, i mada se ne slažemo uvijek oko svega, oni prate moje stanje uma.
    otkada sam prestala objašnjavati misli i odluke, shvatila sam da štedim energiju, jer za svako to objašnjavanje moraš imati niz argumenata, i znaš da će te druga strana potući na svom terenu, jer nema tog argumenta kad druga strana živi u paralelnom svemiru.
    dajem izjavne rečenice. s vremenom se ljudi ni ne usude baš pitati puno. to mi se sviđa:)

    kužim da ti je dosta. vjerujem da ti nije lako svaki dan imati reality check na poslu.s druge strane, ja baš mislim da ti utječeš na tu djecu. možda ti to ne vidiš, možda oni ne kuže, ali sadiš sjemenkice razuma.
    što se tiče svih drugih ljudi- sretno! ni ja tu još nisam našla rješenje :)

    OdgovoriIzbriši
  2. razumin te skroz! i sama sam poslala odjeb mnogima jer mi se stvarno, ali stvarno NE DA objašnjavat niti trošit svoju energiju na ljude kojima je ka št ai sama kažeš najveći doseg otić do dućana. ma zajebi to i živi život!

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Popularni postovi