Nisu li tužni životi onih koji žive tuđe živote

Svi smo čudaci svoje vrste. Svima nam nešto smeta, sve nas određene čudnovate sitnice izbacuju iz takta, sve nas vesele male stvari, poput osmijeha, zagrljaja, poljupca. Kad vidimo da je netko dobio loptom u glavu ili kad nam poštar u sandučiću ostavi nešto s ebaya.
Koliko smo slični, toliko smo i različiti, i razmišljam u zadnje vrijeme kako nas te različitosti često čine ovisnima na jedan, pa gotovo bolestan način. Jedna od prvih stvari koje sam vidjela jučer ujutro bila je čestitka za novu (pogrešno napisana, ali to je već toliko često da će postati norma), ostavljena na grupi ateista i agnostika od strane neke žene. Ne želim sad diskriminirati, ali u takvim grupama nepismene poruke ostavljaju mahom trolovi, pa sam kliknula na ime gospođe, samo da vidim koliko sam u krivu ili u pravu. Rijetko sam kad u krivu. Gospođa je članica dvije grupe, jedne koja slavi hostiju i druge koja pokušava povezati pobožne djevojke i momke.
Gledam u njezinu profilnu sliku na kojoj sjedi s mačkom na ramenu gledajući raširenih očiju ravno u kameru, i ne mogu se ne zapitati: zar postoje ljudi kojima su najbliži oni koje ne vole? Zar postoje ljudi koji u trenutku kad ljubiš one koje voliš, idu tamo gdje jedino (valjda) dobivaju neku reakciju, priznanje da postoje i da su živi- kod svojih neistomišljenika.
Da sutra prestanu postojati sve ateističke grupe i stranice, to ne bi imalo nekog utjecaja na moje stavove. I dalje ne bih vjerovala u boga, i dalje bih živjela dobro bez prijetnji paklom, i dalje bih nehotice bila bolja kršćanka od onih koji se kršćanima nazivaju. Ali da sutra prestanu postojati sve ateističke grupe i stranice, to bi shrvalo i uništilo stotine bijesnih tinejdžera koji svoje frustracije liječe na drugima, stotine ispravnih odraslih individua koje nemaju druge stvarne pripadnosti, kojima je najčvršće za što se mogu uhvatiti taj neki virtualni rat u kojem valjda dobiju boner kad ostave neku poruku grešnicima. Naše šeranje znanstvenih članaka i naš aktivizam u pokušaju, njihova je hardcore pornografija.

Pa sretna im nova, iskreno. Nadam se da će u njoj biti manje usamljeni, manje nesretni, manje ljutiti na čitav svijet i svakako više voljeni.

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi