Čudovišta


Naletim danas u potpunosti neočekivano i nespremno na članak o književnicima čije su moralne vrijednosti (bile), pa blago rečeno- upitne. Woody Allen koji je navodno seksualno zlostavljao svoju tada sedmogodišnju kćer, pa Roald Dahl i njegov navodni antisemitizam, pa Orson Scott Card- mormon i homofob (zašto navodim njegovu religiju uz homofobiju? Jer su mi jednako neprihvatljive), i tako dalje, i tako dalje. Neovisno o članku, lista "neprihvatljivih" književnika beskrajno je duga. Autorica članka jasno kaže da nema namjeru podržavati autore koji su čudovišta.

Moja su mjerila malčice različita. Da Dahl piše o tome kako treba pobiti sve Židove, ili da Card piše o logorima punih homoseksualaca, ili da Allenovi filmovi propagiraju pedofiliju, mogli bismo raspravljati o tome trebamo li i na koji točno način vrednovati njihova djela. Ovako, raspravljati o Enderovoj igri stalno ističući da je autor knjige američka konzervativna primitivčina, jednako je smisleno kao i odbijati slušati pjevača koji gleda u križ. Jedno s drugim i nema neke veze.

Vjerujem da mi se većina ljudi čijem se radu osobno divim, ne bi svidjela. Ne bi to bilo ništa osobno. Meni se poprilično teško svidjeti, da budem iskrena. Kao što se mogu diviti nečijoj slici, smatrajući slikara pretencioznim šupkom (kojem se s tom slikom, eto posrećilo), mogu i čitati knjigu bez da vodim računa hoće li onaj koji ju je napisao u raj ili pakao. Za mene su naime prava čudovišta, netalentirani i ambiciozni diletanti. Prije ću pročitati fantastičnu knjigu lošeg čovjeka, nego osrednji roman dobrog čovjeka. Screw that, život je prekratak da čitam osrednje stvari, kako god okreneš.

Da se razumijemo, ne podržavam ništa od gore navedenog. Ne mislim da bismo Allenu trebali oprostiti zlostavljanje jer je snimio Annie Hall, ili da ne smijemo ismijavati Carda jer je napisao Ender's game. Priznajući kvalitetu njihovog rada ne dajemo blagoslovom njihovim ostalih pizdarijama. Ali umjetnici nisu sveci, i nisu dužni slijediti standarde koje smo im mi u svojim glavama postavili. Nije neki tamo pisac papa, pa da mu brojimo grijehe i propitkujemo profesionalni rad. Ako krenemo izbacivati s liste umjetnika sve nepodobne, bojim se da nam na listi neće ostati nitko.

Primjedbe

  1. Nikad mi nije bilo bitno tko je što napisao.. bitno je ono što je napisao.

    OdgovoriIzbriši
  2. Da necu mozda razviti latentnu homoseksualnost zato sto citam Oskara Vajlda? :)ne vidim poentu ispitivanja moralnih vrednosti knjizevnika, vazno je samo ono sto je napisano, a svako ima svoje licne demone, pa i oni, zasto bi oni bili izuzeci?! :))) Mara

    OdgovoriIzbriši
  3. prezirem te stavove-ne slušam ga jer je takav i takav čovek. Come on, jbt, pa ne moraš u krevet sa njim ili ga primiti na Božićni ručak. Umetnost, književnost...to je ono u čemu uživam, dakle dela, a ne stvaraoci. I da , smetalo bi me da se kroz ta dela propagiraju bolesne i meni neprihvatljive ideje, ali i da, boli me kurac ako je knjiga do jaja da se bavim ličnim, političkim il verskim odlikama umetnika!

    OdgovoriIzbriši
  4. I meni su uvijek išle na jetra predrasude, iako nije mi bilo baš svejedno kad sam u Dalijevoj biografiji pročitala da je seksualno zlostavljao guske. Al dobro, djela su mu jebena. Nego, nakon što sam par sati provela čitajući tvoje postove, (slučajno sam naišla na tvoj blog), bilo mi je drago da ima još ljudi poput mene koji se ne libe reći što misle, i skužila sam po tvojim postovima da ti blog dođe ko ispušni ventil, i samo ti želim reći HVALA što si me nadahnula da i ja počenm pisati svoj blog. Nadam se da se ne ljutiš ;)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. naravno da se ne ljutim! željno iščekujem tvoje postove :D

      Izbriši

Objavi komentar

Popularni postovi