Kako se odgajaju tuđa djeca

Neki ljudi imaju nevjerojatnu potrebu da odgajaju tuđu djecu. Dresiraju tuđe pse. Brinu tuđe brige. Ne znam je li to neko nasljeđe, potrebno je cijelo selo da se odgoji idiot ili tako nekako.
Meni je to uvijek bilo neugodno. Čudno mi reći Oprostite, možete li skinuti svog napaljenog psa s moje noge, ili Vaše me dijete udara nogama. Oduvijek je meni bilo neugodno radi drugih. I onda nađem posao na kojem se uglavnom bavim odgojem tuđe djece. I svaki mi se razgovor s roditeljima sastoji od laganog sugeriranja. Sjedim tamo, vako balava, kakva već jesam i objašnjavam iscrpljenim majkama i očevima gdje su pogriješili u odgoju svog sina. A onda idem kući, u stan gdje me ne čeka ni dijete ni mačka. I gdje mi je briga za biljku poprilično velik izazov.
Osjećam se licemjerno, moram priznati. Uzimam si za pravo da izdaleka govorim što bi tko, kako i kada trebao, pa iako sam i više nego dovoljno emotivno upletena, realno gledajući, koji sam ja faktor?
Neki mi dan dolazi otac jednog mog učenika. Skuplja čovjek snagu govoreći sve okolo naokolo o izostancima, ugovorima i ocjenama. Da bi me na kraju zamolio da porazgovaram s njegovim sinom i tu i tamo mu dam koji životni savjet, jer primijetio je da me dijete iznimno cijeni ("Gotivi vas puno, možda čak i previše"), da me spominje stalno i da mu fali ženska ruka u životu, da nema ženskih uzora, pa je eto našao jedan u meni.
Rastuži me to. Rastuži me jer ne zaslužujem nekome biti uzor. Rastužuje me jer kakve ja životne savjete mogu dati? Rastužuje me jer se ne osjećam sposobnom da ikome govorim kako i što treba, a to što ja tu i tamo pročitam nečije raspoloženje i imam nos za njušenje problema, ne bi trebalo biti neka kompetencija.
Razmišljam o tome i mislim koliko sam malo pružila. A koliko je moje malo, nekome puno.

Primjedbe

  1. Hej pa nemoj tako, eto na primer meni su tvoji saveti uvek mnogo dobri jer si ti skroz nesto suprotno od mene(po temperamentu), uvek mi zvucis kao neko ko sve lepo promisli, ne srlja puno kao ja i veoma cenim to sto si ti smirena i suptilno kazes i pizdeces tek ako ima potrebe za to. Kod mene je to obrnuto. :D Zaista, ja smatram da si ti jedan fin i odmeren zenski primer i treba da budes ponosna ako je neko tako mlad prepoznao to u tebi. :) A to da li imas prava uplitati se i savetovati roditelje, mislim da svako ko provodi sa decom neko vreme ima pravo na neke savete, verujem ja da ti nisi neka overly attached profesorka i mislim da bi svaki civilizovani savet dobro dosao svakom, e sad problem je sto nece to svako shvatiti na pravi nacin, ali to je vec druga tema. Eto, rasprdeh se... :D :*

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Kada si svojim savetima i misljenjima pomogla nama, njima ces jos vise :)

      Izbriši
  2. Potpisujem sve što je Isidora rekla!

    OdgovoriIzbriši
  3. joj, moja ti.
    to o uzorima..u biti ne znaš koji dio tebe nekog pogodi. ti se možeš truditi biti stroga al pravedna profesorica, možeš pokušavati držat red u razredu i pizdit na ljude po tramvajima. a netko će vidjeti kako si nježna prema životinjama, ili će vidjeti neki meki trenutak na poslu i to će ga pogoditi. tužno je, s jedne strane, što u tebi taj klinac traži uzrok, pretpostavit ću da ga doma nema, ili ga nema u kome naći, ali zamisli, odabrao je tebe a ne neku cajku ili markićku ili je mogao zamrziti žene.možda si mu sjela jer si (tako te doživljavam) fer, i želiš tu djecu naučiti prvenstveno da misle, a zatim i da uče. je, to je velika odgovornost. misliš da ne možeš to hendlati?
    što se tiče toga da nemaš osbno iskustvo imanja djece, da bi bila kompetentna, ajmo to lijepo zauvijek maknuti kao argument. to mi je u rangu ginekologa koji rodnicu samo gleda, a ne zna kako je imati..kamon, imaš dovoljno kognitivnih sposobnosti i razvijenu empatiju i možeš zamisliti određene stvari. nemoj nikad misliti da ne možeš donositi zaključke samo zato jer nisi u točno toj ulozi. taj klinac ima više vjere u tebe ;)
    a da ti je lak poziv, nije.
    isto tako, vidjeti da se trud kapitalizira i da stvaraš zrele osobe koje koriste mozak, nije ni to dio svakog posla, a tvog je. zato dobre profesore treba cijeniti.nadam se samo da se dobri profesori znaju i sami cijeniti. drži se

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. sto napravit nego potpisat Zubu :D bolje ti nego neki potpuno promasen uzor :)

      Izbriši
  4. Ja imam slican posao, i imala sam slicna dvoumljenja. A onda sam sebi rekla da ne moramo imai ista zivotna iskustva da bismo nekom valjano mogli pomoci. Primetila sam da mi je cesto upravo to bila prednost u odnosu na neke koleginice koje imaju decu. Jer, one su neizbezno pricale iz licnog vaspitnog stava, dok sam ja lakse mogla biti objektivnija. Koliko sam do sada mogla da te upoznam, nekako imam utisak da jako uspesno u profesionalnim situacijama umes da prikrijes svoje strahove i dvoumljenja koje sa nama podelis i da uspes da delujes samopouzdano i strucno do kraja :)

    OdgovoriIzbriši
  5. hvala vam svima na podršci i vjeri u mene ♥

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Popularni postovi