Tipovi roditelja

Kao nastavak na Motherfucking post, odlučila sam prezentirati vam ukratko s kakvim se sve roditeljima srećem na svom poslu. Pa krenimo...

Realni roditelji


Ovi su rijetkost, ali kad ih konačno sretnete postanu vam u sekundi najdraži ljudi na svijetu. To su ljudi svjesni svijeta oko sebe i problema koje imaju s vlastitom djecom, pa se ne ljute, ne lažu i ne izmotavaju kad im javite da su im djeca problematična, već zajedno s vama odluče problem riješiti. To su ljudi koji će koji put samoinicijativno doći u školu ili nazvati, koji će vam dati ovlasti da se slobodno pozabavite njihovim djetetom bez straha da će vas tužiti jer ste podigli glas ili rekli malom da ne smije markirati (kao što mi je rekao jedan tata jučer, Hvala gospođo što ste zvali, dolazimo i on i ja na iduće informacije, da vam dam odriješene ruke i uputim vas kako treba s njim!). Volim realne roditelje jer znaju da ja nisam neprijatelj, nego prijatelj i da i njima i njihovoj djeci želim samo dobro.



Nekooperativni roditelji


Nisu prečesti (sva sreća), a prepoznati ih se može po tome da ne dolaze u školu bez da im zaprijetite socijalnom službom, prave se da ne govore hrvatski, poklope vam slušalicu i često se izderu na vas riječima Šta vi mene zovete, imam ja pametnijeg posla nego s vama razgovarati. Kolutaju očima na roditeljskim sastancima, a po defaultu imaju djecu koja ne dolaze u školu. Za divno čudo, djeca su im rijetko bezobrazna, samo stravično lijena.



Roditelji glumci

Dolazit će u školu redovito, biti ljubazni prema vama preko telefona, reći vam sve što želite čuti, ali opet raditi po svome i upropaštavati svoju djecu. Vječno sa smiješkom na licu, sve će pokušati opravdati, laskati će vam preko svake mjere i pokušati vlastitim šarmom dobiti neke bodove kod razrednice, nek se nađe. Djeca su im mahom opaljeni individualci bez trunke osjećaja za red ili rad.



Bojažljive majke

Stisnute, usukane ženice kojima se pojave suze u očima čim im se obratite. Vječito su u nekakvom strahu iako vam nije jasno od čega ili koga. Djeca su im prosječna, no povremeno bahata i eksplozivna. Jer mogu.



Sveznajući roditelji

Oni silno žele ostaviti dojam predanih roditelja koji su skroz involved u život vlastite djece. Prepoznaju se po tome što govore sve što govore i realni roditelji, uz dodatak pametovanja (vole vam govoriti kako trebate raditi svoj posao) i nedostatak egzekucije- oni će reći da će problem riješiti, ali nikad neće. I nisu svjesni da nisu kurca napravili. Često se uguze u Vijeće roditelja. Djeca su im zajebani fiškali koji na svaku vašu opomenu imaju čitav niz primjedbi, a ako ikad poduzmete sankcije protiv njih, u školu će vam umarširati sva sila socijalnih radnika i psihologa koji će se okomiti na vas jer nemate razmijevanja za nečiju adolescentnu krizu.



Očevi koji su nekad bili guba kitovi

Prepoznaju se po lame uletima iz prošlog stoljeća i tome što su više zainteresirani za to da vas impresioniraju nego za vlastito dijete. Postanu ljuti kad odbijete čavrljati i inzistirate na tome da ozbiljno popričate o njihovom sinu. Tu se razgovor obično završi sa Da, da, dobro, hoću. I nikad to ne učine.



Roditelji iz američkih sapunica

Na prvom roditeljskom će vam dati pregled vlastitog ljubavnog života s kartom gdje se tu uklapaju djeca. Do kraja godine nećete moći dešifrirati čije je koje dijete, s kim živi, s kim ja majka, s kim otac, koji im je to brak po redu, koja je kućna adresa i telefonski broj, koga trebate zvati kad dijete nije u školi, i trebate li obavijestiti policiju kad u školu dođe majka ili otac?



Roditelji-prijatelji

To su oni koji misle da s djecom treba imati prijateljski odnos, pa ih djeca često prijateljski pošalju u pičku materinu dok vi sjedite nad otvorenim dnevnikom i ne znate u koju točku da se zabuljite. Njihov kvazi-liberalan odgoj je kaotičan. A takva su im i djeca.



Roditelji koji vas doživljavaju kao staff

Traže vaš osobni broj, inzistiraju na tome da budete dostupni onda kad oni žele da ste dostupni. Čudom se čude što vas ne smiju nazvati subotom navečer da im kažete ocjene njihovog djeteta i živčane jer vi (za razliku od njih) ne radite ništa, a primate plaću. Njihovo dijete nikad nije krivo za ništa. Doma ga vjerojatno uče da svima u školi jebe mater. I stalno se žale da ste im povrijedili osjećaje time što ste rekli istinu.



Vjerujem da sam neke zaboravila, ali što sad... Možda i ovaj post dobije svoj nastavak...

Primjedbe

  1. Moj stari je uvijek išao u školu i pripadao je prvoj skupini. Tad sam živjela u uvjerenju da postoji samo prva skupina uz par iznimaka. Ali, koliko čujem, ima svega danas. Možda je bilo i prije, samo nije toliko dolazilo do izražaja... Fakat, divim ti se na živcima :)

    OdgovoriIzbriši
  2. grrrr mrzim kad natipkam dugi komentar i on jednostavno nestane -.-
    ugl.. ono što sam htjela reći :D
    Čini mi se da je realnih roditelja sve manje. A tebi svaka čast, čelični su to živci :D

    OdgovoriIzbriši
  3. Haha,ja ne znam gde bih stavila sebe moje roditelje, posebna kategorija.. :D

    OdgovoriIzbriši
  4. O da. Zaboravila si one koji se krenu tražiti, preokrenu svoj život za 180 i onda su klinci izgubljeni. Onda kritičare svoje djece koji redovito seru i to onako neugodno i pred djecom. A s druge strane kurca s njima ne rade...

    OdgovoriIzbriši
  5. Ovo ko da čitam o svojim strankama na šalteru! :D

    OdgovoriIzbriši
  6. Kako si ovo napisala, sve kategorije su tako čru. Imam za svaku kategoriju neke roditelje koje poznajem kao primer! Ovo treba da uđe u pedagogiju ili praktični rad jer mislim da je zlata vredno. :)

    OdgovoriIzbriši
  7. Agresivni roditelji.
    Postoje nazalost i ti.
    Imala sam slucaj jednog koji je da zlo bude vece neki mali lokalni pandur koji je vjerovatno tim poslom i pendrekom pokusavao nadoknaditi neke druge manjke.
    Al kod takvih je najcesce puno price, nigdje djela.
    Mada, cujem svasta, doslo neko ludo vrijeme, ispade da ne smijes vise ni keca dati, ili na popravni oboriti, uvijek postoji opasnost da te neki pomahnitali djak ili roditelj ne sacekaju negdje iza ugla.

    OdgovoriIzbriši
  8. Zanimljiv tekst,ja sam roditelj i zaista mi nije svejedno kad pogledam oko sebe sta se sve desava i kakva djeca postaju...zbog svojih roditelja,i zaista je najveci zadatak usmjeriti ih i zdravo odgojiti i znati se postaviti.

    OdgovoriIzbriši
  9. Moja stara je ona pod tri - zato sam ja tak fucked up xD

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Popularni postovi