O patuljcima, Rusima i čokoladnim jajima

Jedno ljeto, dok sam još bila malena, cinična djevojčica, uhvatila me neka viroza. Poprilično je dobro pamtim- ne što je bila strašna i duga (bila je kao sve druge viroze), nego što je bila ljetna i što me zbog nje ujak ekspresno vratio kući. Poremetila mi viroza sve planove.

Smjestili me u mamin i tatin ogroman krevet koji je tada, pamtim, imao veliko uzglavlje s policom na koju mi je majka odložila čaj, neke slikovnice i stripove, i na koju sam, da ga ne izgubim iz vida, odložila patuljka.
 
Patuljak je bio novost. Naime, kinder jaje koje su mi dali da me nekako utješe, skrivalo je poprilično čudnu, ali u svakom pogledu savršenu figuricu patuljka. Nije bio kao oni disneyjevi likovi, već je imao lagano zašiljen nos, pomalo kose sićušne oči, zelenu košulju, crvenu kapu i smeđe hlače, sijedu bradu bez brkova, i izgledao je kao minijaturna lutkica od porculana. Osim što je bio plastičan. Nikad prije, a ni poslije, nisam dobila nešto tako lijepo.

Stajao je tako iznad moje glave, nekad s lijeve, nekad s desne strane. Pomicala sam ga da ga uvijek vidim. Kroz bunilo, povraćanje, glavobolje, bolove u trbuhu i opet groznice zbog povišene temperature, jedino što mi je stalno bilo tu negdje, jedino što sam kroz maglu boleštine uvijek vidjela, bio je taj patuljak.

Trebala su mi dva dana da zamrzim malog smrada. Zgadio mi se, iskreno da vam kažem. Počela je ta kreatura predstavljati sve što ne valja na ovom svijetu: i to što mi je mučno, i to što me boli i što sam gladna i što mi se gadi hrana, i to što ne mogu van, a vani je ljeto, i to što sam živčana... Sve je preuzeo na sebe. Mislim danas, bio je on kao moj osobni Isus. Patuljak iz Kinder jaja.
Nakon što sam ozdravila, nikako ga se riješiti. Nisam sigurna zašto ga jednostavno nisam bacila u smeće: možda zato jer sam i dalje mislila da je nekako savršen, možda zato jer nisam imala običaj bacati igračke, možda zato jer sam se nadala da će me proći.

Nije. I da vam dalje kažem, to je bio jedan jebeno otporan patuljak. Kad je većinu igračaka uništio do neprepoznatljivosti terminator poznatiji kao moj mlađi brat, patuljak je i dalje bio tamo. Ni ogrebotine. Ni da bi mu odgrizao nos svojim konstantnim žvakanjem svega i svačega. Ništa. Što reći... To je možda najkvalitetnija igračka ikad, a da je iz čokolade izašla.

Nisam više sigurna što mu se desilo na kraju. Najvjerojatnije je, kao i većina ostalih igračaka, darovan kvartovskom vrtiću. Danas, kad sam opet bolesna i ljuta i nemoćna i jadna, moj bijes trpi Dmitry. Lik čiji rekord u igrici na mobitelu moram srušiti. Da, da, znam. Suludo. I padne mi danas na pamet kako bi to bilo sasvim solidno ime za onog patuljka. Dmitry. Nekako je baš kao Dmitry izgledao.

Primjedbe

  1. LOL Dmitry,ime mu bas paše.Svasta ce mota covjeku po glavi kad je bolestan.Ja se sjecam jednom prilikom,kad me trzala groznica, da sam stalno u glavi vrtila onu pjesmicu o zeki.Od svih stvari koje su mi mogle past na pamet ja se sjetim pjesmice iz osnovne skole.I citavo vrijeme dok sam bolovala zeko se ponavljo.Ne znam jel mi na kraju vise bila muka od zeke il sto sam bolesna.Uglavnom zelim ti brzo ozdravljenje i da te ovako nesto vise ne zadesi :D

    OdgovoriIzbriši
  2. hahahahahahahaaaa, Dmitry savršeno pristaje uz taj opis :D i opet hahahahaha

    OdgovoriIzbriši
  3. Taman mi je trebalo nešto ovakvo. Pozdrav iz Velike Viktorijine Pustinje (gdje sam čak i WiFi ulovio)... ;)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. pozdrav i tebi! zavidimo ti, btw
      kod nas je hladno, primitivno i wifi šteka :D

      Izbriši

Objavi komentar

Popularni postovi