Zašto mislim da bi i Hrvatsku poštu trebalo prodati (najbolje Kinezima)

Otkad sam se preselila, ne stižu mi pošiljke s ebaya. Pa iako je adresa dobra i povezana s mojim računom, ime stoji na sandučiću veliko kao kuća, moje stvari ne stižu. Ušla sam u rutinu. Mjesec dana nakon što platim, tražim povrat para. Osjećam se kao Mujo i Haso u onom vicu gdje pojedu govno, ali nije bitno, glavno da se pare okreću.

Došla mi je, istinaibog, jedna stvar, slomljena, a ni sastavljena nije ličila na sebe. Tu sam dobila, eto. Ali i ta je, prije nego je završila u mojem, završila u susjedovom sandučiću, pa kako moj susjed za razliku od poštara zna čitati, on je to nešto prebacio u moj sandučić.

Kažu mi prijatelji, Pa naruči na moju adresu... Meni sve uvijek stigne.
I ne, ne želim naručivati stvari na tuđe adrese niti na svoju staru adresu. Nemojte mi to ni predlagati! Pošta ne služi za to da ti donesu poštu tamo gdje oni žele, nego tamo gdje im kažeš. Imate jedan jebeni posao, počnite ga radit.

Poluluda dežuram svako slobodno jutro, osluškujem i na svaki zvuk trčim do vrata, mislim da ću zatući poštara ako ga ikada ulovim. Već se vidim kako mu glavom razbijam sandučić: Evo, ovdje piše moje ime, seljačino nepismena.
I nije do para, nego do principa. Ako nešto naručim, bez obzira koliko nebitno bilo, želim da mi stigne i to tamo gdje živim. Ne želim naručivati na staru adresu, gdje poštar kojeg, shvatila sam nedavno, volim do zadnje stanice njegova bića, zna pogoditi sandučić s pravim imenom.

Da stvar bude zanimljivija, računi stižu redovito. Pa što to ne fulaš jednom! Imam barem pet teorija o tome zašto mi stvari ne stižu. Kreću se od onih o nesposobnosti Kineza, preko onih o nesposobnosti Hrvata, do iluminata i paranoičnih ickeovskih teorija zavjere o ljudima gušterima koji ne žele da ja dobijem svoje ukosnice i naušnice. Jeboimpasmatersvima.
Ako ću ikada napraviti jedan od onih pokolja bez razloga (da bez razloga!) u kojima dotad fin i miran čovjek pukne i pobije pola ulice, ja ću napraviti serijsko deranje po poštama. Već se vidim kako idem od jedne do druge vičući na svaku šalterušu, poštara i žuti sandučić.
A u slučaju da neki sad misle, Vidi ove, pizdi radi nekakvih špangi, a ljudi nemaju šta jesti, poserem se i na njih.
Mislim da bi bilo najpametnije da se ovdje proda sve što netko hoće kupiti, jer je za jedan narod što se kurči neovisnošću i samostalnošću, popriličan paradoks da su jedino što nam valja napravili zli okupatori Austrijanci, Mađari ili pak, wait for it, strašni komunisti. Možda je ovo moment za pogledati istini u oči i priznati da nam je državu u kurcu jer smo svi skupa zakurac.
Ništa od mojeg rajfa s mačjim ušima i trake za kosu. Ma jebem ti život, pa gdje ja živim.

Primjedbe

  1. Eh potpuno te razumem. Imam isti problem. Mada kod mene paketi ne stignu ni da dodju do postara, zagube se jos pre u grabljivim rukama carinika i ko zna koga vec.

    OdgovoriIzbriši
  2. Nije da se smejem tvojoj muci, ali smesan mi je tekst.. :D
    A bitno da je tebi stigao moj paketic, koji su prvo poslali u Costa Ricu, a treba da ti stigne jos jedan isti, jer su oni ljudi idioti.. :D

    OdgovoriIzbriši
  3. ma, ja ću ti napraviti rajf sa mačjim ušima ako ne stigne uskoro.

    OdgovoriIzbriši
  4. amen :D
    imam i sama sličnih problema, zamisli čuda, računi stižu a od paketa ništa... naročito ako nemaju tracking :P pa se ti tuci s njima... ali ne bih htjela protiv poštara, s obzirom na one koji su bili prije njega ovaj je milost božja ;)

    OdgovoriIzbriši
  5. Nda. Suosjećam, iako mi je problem malo drugačiji. Stigne mi paketić, ali poštar ili se inati ili je glup. Jer ostavlja mi redovito žuti papirić, čak i kad mi stigne nešto što naočigled stane u sandučić (npr. ogrlica). Moja teorija je da mu idem na živce već pa me kažnjava tako da moram čekati pol sata u redu u pošti da dobijem jedan mali paketić. Lijenost je najveći problem. A drugi problem je ako u poštanskom uredu radi netko tko zna što se naručuje s ebay-a pa si lijepo uzima tvoje paketiće, jer zna da za njih nema trackinga. Mislim da bi bilo sasvim opravdano da se odeš derati u poštu!

    OdgovoriIzbriši
  6. Svaki put sam sve više ljubomorna na tebe. Ja to sve tako mislim ali kako to napisati, izgovoriti. Tek kad se nazovi "persona" udalji od mene, meni padnu na pamet stvari koje sam trebala reći. Ali kasno Marko na Kosovo stiže...
    danas me pogodilo "A u slučaju da neki sad misle, Vidi ove, pizdi radi nekakvih špangi, a ljudi nemaju šta jesti, poserem se i na njih."
    Moj najbolji prijatelj svih vremena i zauvijek pas Riki je veoma bolestan i morat ću mu olakšati muke, u strašnim je bolovima. A meni prilazi, ne, ne, to nije osoba, to je kfjhlhgkjvfkgh,djv, i kaže, pa kupi drugog cuku!!!!! Još uvijek smišljam psovku koju sam trebala izgovoriti!!!!
    Uglavnom, hvala ti za sve moje nedorečene, neizgovorene i nenapisane misli.

    OdgovoriIzbriši
  7. "Možda je ovo moment za pogledati istini u oči i priznati da nam je državu u kurcu jer smo svi skupa zakurac. " istinitije riječi nisam skoro čula :)

    OdgovoriIzbriši
  8. Vrištim od smijeha i istovremeno suosjećam :D High five! :D

    OdgovoriIzbriši
  9. Ahahahaha, mene si pridobila već kod Ickeovskih teorija o ljudima gušterima! ;) Očito je u ovoj državi postalo pretjerano očekivati da svatko radi svoj posao za koji je kvragu i plaćen! Ja pizdim na poštu već dulje vrijeme jer moj poštar ima naviku ne donositi pakete nego samo žute papiriće, a da ne govorim o tome kako mi stvari doslovno nagura u sandučić tako da napola vire van pa dugoprstićki susjedi svako malo omaste brk o neki moj paketić...

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Popularni postovi