Pravila igre

Ne znam jesu li nas tome naučile glupe američke serije, ili smo kao društvo već toliko retardirani da svaka društvena norma mora imati još njih sedam, sve jednu gluplju od druge, ali znam da ako se nečega grozim (uz kopanje nosa), onda su to predstave. Ponašamo se kao jebeni dramaturzi koji moraju obraditi svaku situaciju koja nas u životu snađe, kako bi ona imala optimalan značaj. Inače, optimalan značaj je izraz koji posuđujem od jednog političara. Jako mi se sviđa. Mind blowing expression.
Na sanitaru piše „ne gutati“, na najlonskim vrećicama (ponegdje) da ih ne navlačite na glavu jer biste se mogli ugušiti (no shit, Sherlock), u uputama za toster da u njega ne gurate prste, i ponekad stvarno mislim da bi micanje takvih kretenarija pomoglo evoluciji. Ali vraga. Mi ne mičemo upozorenja. Mi ih stvaramo. Zajedno s pravilima. Mislim, jasno je meni da su sva pravila nastala zato jer ih je netko izmislio. Ali voljela bih da mi netko kaže tko je na primjer zaključio da se ljudi jebu na trećem dejtu. Vjerojatno netko to je bio na previše dejtova bez nekog rezultata. Kad smo postali škrti s izrazima ljubavi? Postoje epizode serija, postoje faking filmovi, postoje rasprave na forumima, a kladim se da postoje i pravila kada nekome reći da ga voliš. I ne, to pravilo ne glasi „onda kad to osjećaš“. Tko to treba reći prvi, nakon koliko vremena? U kojim uvjetima? Ljudi se toliko boje svega da im trebaju pravila koja će slijediti umjesto vlastitih osjećaja. 
Nije sve u životu metafizika, pobogu. I slušajte mene, znam, ja sam filozof. Službeno. like imam papir na kojem to piše. Nije sve metafizika. Nema sve skriveno značenje. Nije svaka riječ dvosmislena. Nemaju svi ljudi wicked plan da vas nekako sjebu. Pa zar se stvarno želite opterećivati takvim glupostima? Kad je vrijeme za ovo, kad je vrijeme za ono, kad trebate ovo, kad trebate ono, kad se od vas očekuje ovo, kad se od vas očekuje ono… Fuck that shit

Recite nekome da ga volite. Sutra to slobodno povucite. Ili nemojte. Pojebite se na prvom spoju. Ili nemojte. Čekajte treći. Ili osmi. Život možda i jest igra s određenim pravilima. Ali nigdje ne piše da morate igrati po njima.

Primjedbe

  1. I hate rules!
    A tvoji postovi su melem za dušu!

    OdgovoriIzbriši
  2. čitala sam nedavno jedan krasan blog, i autorica je super sažela jednu misao, kako razmišljanje o svakoj riječi, i svakoj odluci, i nečijem ponašanju, kako na to treba gledati kao na alat, koji koristimo po potrebi, a ne non stop, razmišljajući o svemu što to znači i je li ispravno to što radimo..treba nekad samo živjeti. bez truda da se uklopimo sa svima drugima.

    OdgovoriIzbriši
  3. Bas mi je prijao ovaj post. Ljudi zaista pokusavaju da maprave pravila za mnoge zivotne stvari koje se ticu cistih emocija, da su sve vise poceli da gube spontanost i iskreno uzivanje u istim. Ja takvu pojavu zovem "negativnom amerikanizacijom". Bez neke zelje da vredjam ovu naciju, ali kao psihologa zaista su me smorili sa tim popularnim psiholoskim sr*** o tome kako i kad treba volet, kako detaljno treba odgajati decu, kreirati svoje snove, ciljeve.. Pustite nesto slucaju, ne treba sve zapisivati i o svemu teoretiati. A vrhunac mi je bio kada su u uputstvu za Mac napisali nesto poput "ako vam se spali racunar, to nije dejstvo vise sile ili vestica". Pobogu!

    OdgovoriIzbriši
  4. Život možda i jest igra s određenim pravilima. Ali nigdje ne piše da morate igrati po njima.

    Jes :)

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Popularni postovi