Nešto prvo

Ako ću se ikada udati, ne želim da se ta zajednica zove brak. Draže mi je da to zovu nešto drugo. A ovi nadobudni tradicionalisti slobodno mogu dijeliti ime s brak jazavčarima. Marširati s tamburašima i zastavama, raditi predstave od toga što su većina... Ja se nekako uvijek naježim od marša mase. I to ne na dobar način. Više na onaj, prolazi me jeza od ovog insceniranog, kontroliranog wannabe stampeda način.
Čitam nedavno komentar na nekom portalu, piše jedan retard kako nitko osim predanih katolika ne zna šta je ljubav, jer Isus je ljubav, pa ako niste spoznali Isusa, ne znate ni voljeti. Reći nešto tako glupo nije samo uvreda za zdrav razum, to znači posrati se na svaku vezu, svaku emociju i svaki odnos koji ne odgovara slici odnosa u bolesnikovoj glavi.
Ne mogu dovoljno puta ponoviti, ljubav nije osjećaj, ljubav je sposobnost. A sposobni za nju nisu samo oni što su išli na vjeronauk. Naprotiv. 
Možda mi, koji nismo pobožni, i ne trebamo bogove da bismo bili dobri, od tog nešto drugo, napravimo nešto prvo, stavljajući partnera, a ne imaginary frenda na prvo mjesto.

Primjedbe

  1. mogu samo napisati da se slažem. ne može se ljubav patentirati, pa da pripada samo određenoj skupini (ičega).

    OdgovoriIzbriši
  2. Zaista su agresivni postali... Cini se da se osjecaju ugrozenima.
    Oni koji znaju sto je ljubav rade diskriminaciju nad onim koji ne misli isto. Dok se "uceniji" u medijima izrazavaju drugacije (diplomati i pol), jezik te njihove zatucane vecine je jasan: zabrani, preobrati, nazalost i pretuci.
    Imamo potrebu da bas nase bude ono pravo jer mi tako mislimo i tako ima da bude. Mrzit cemo i osudjivati sve koji misle drugacije. Sto ce biti iduce? Zivot pocinje zacecem i to ce pisati u ustavu skupa s tim da je abortus ubojstvo i zabranjen u RH? Samo cekaj.. Ako raja vidi da moze, ovo ce biti iduce.
    K tome se pozivaju na sve ljude koji su se izjasnili katolicima a dobro znamo da medju njima ima ljudi koji su spoznali ljubav u isusa u pravom smislu i toleriraju drugacije od sebe (i pritom se ne pozivaju na vjeru za svaki k i ne plaze po oltarima). I ne, nisam medju njima. Ne treba mi 'zamisljeni frendic' da ne budem govno.
    Ljudi su ovce i to je cinjenica. Zanimljivo je da se upravo ta izmanipulirana masa koja ne zna misliti svojom glavom zapravo i naziva stadom, hmm. Zanimljivo.

    OdgovoriIzbriši
  3. Kratak post, ali u njemu piše sve ono što je bitno... svaka čast!

    OdgovoriIzbriši
  4. slažem se sa tobom.
    bojim se ovog vremena u kojem živimo.
    tu normalna osoba može ostati normalna uz velike napore.

    OdgovoriIzbriši
  5. nemam vise sto dodat osim da se potpuno slazem

    OdgovoriIzbriši
  6. jedi,moli voli...heh ma nek ljudi pricaju kolko hoce bitno je da se ti vodis onim sto osjecas

    OdgovoriIzbriši
  7. Meni je sve muka od stalnih rasprava o ovome. Odgojen sam kao katolik i ponekad mi nije jasno kako ljudi mogu razmisljati na tako razlicit nacin. Onda se sjetim da je to Hrvatska, da se svi busaju u prsa i dice svojim glupim stavovima, i onda mi je sve jos malo jasnije.

    Nisam neki turbo katolik, da se razumijemo. Imam neke stavove, ali isto tako znam razmisljati svojom glavom. Ovi koji lupetaju po forumima, stranicama Jutarnjeg i slicno, ocigledno nemaju pametnijeg posla. Meni je nekad zao kad se sjetim koliko dobrih ljudi ima, koji rade svoj posao i bave se svojim, i ne laju okolo. Uvijek ce oni praznoglavi morati vikati, da ih se cuje sto dalje.

    Moja obitelj je dosta tradicionalna, briju na folklor (Bosanci su, jel), pjevaju, sviraju; tradicija, vamo tamo, ali opet se barem nadam da nece grlom u jagode. Ajde, jos nekako razumijem starce, koji su jednostavno navikli na takav nacin zivota - ali kad vidim pristave petnaestogodisnjake kako prosvjeduju protiv necega o cemu pojma nemaju, mrak mi padne na oci.

    Em je stvar odgoja (ja sam sokiran mrznjom izmedju nogometnih timova tu, i koliko su djecu naucili da se mrze, a nikad u "domovinu" krocili nisu - strasno), em je stvar drustva. Na kraju krajeva, ponajvise je stvar zdravog razuma. Kod nas ce se svako sranje vrtiti po medijima, a sutjet ce se o bitnim stvarima; ljude ce se zabavljati Severinom dok im se iza ledja donose novi, sturi zakoni.

    I onda ljudi koriste izliku da je to svugdje tako - e pa, nije! U Turskoj su na prosvjedima i starci i djeca; navijacke skupine pomazu u barikadiranju policije koja zlostavlja narod; svi se bore za isti cilj jer im je napokon pukao film. A u Zagrebu se fino ispija kavica u Tkalci, jer ipak je spica.

    Da se razumijemo, ja sam prvi koji se nece pojaviti na prosvjedu, jer sam ja svoje otprosvjedovao - nakon smjene ne poslu i predavanja na faksu, dok su mi sugar daddy droljice dovikivale "nadji si posao" iz svojih Mercedesa. Ja sam jedan od onih koji jednostavno vise nema entuzijazma i koji su poceli vjerovati da njihov glas nitko ne cuje. OK, sad sam se razvezao...

    Bottom line: dobra osoba je dobra osoba. Moze bit otkud god hoce i imati kakvu god pozadinu. Problem je sto se sve pocelo brkati, sto svi misle da su iznad svega, i svi misle da je njihov zivot veliko stalkeno zvono. Mene uvijek iznova iznenadi kako ljudi mogu biti plitki, kako mogu smetnuti s uma ono o cemu su trubili godinama, i onda se samo okrenuti, a i dalje se uvjeravati da je to sve kako je bilo i prije.

    Uvijek mi dodje da pitam te mrmke sta bi da im ja brat odjednom gay, ili najbolji prijatelj? Da mu sestra ne moze dobiti djete, pa da nema odredjena prava, jer u Hrvatskoj jednadzba obitelji nuzno mora sadrzavati i dijete. Ne znam, neke stvari me i dalje sokiraju, a onda me opet iznenadi sta si sve ljudi uzimaju za pravo, suditi tko smije zivjeti, a tko ne, i slicno...

    Ne znam, nisam pametan. Tek sam se probudio maltene, sjedim na poslu i nista mi vise nije jasno...

    Rant over. :srce kavu:

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Popularni postovi