O mojoj mrvici

 
ovako sam bio mali kad su me prije 4 godine donijeli kući

Napisala je Žužu u svom komentaru kako je muku mučila s veterinarima kad je imala zamorčicu. Jasno mi je. Ne mislim, doduše, da je do njih. Imala sam sreću, pa je naša veterinarka jedna od onih ljudi koji i sami imaju ili su imali zamorčiće i ne ponašaju se prema njima kao prema potrošnoj robi. Većina ljudi koje poznajem čudom se čudila kad sam svoju bebu prvi put odvela veterinaru. Jer što ga vodiš ako mu nije ništa, i nisam znao da i oni idu veterinaru. Vjerojatno je neko opće mišljenje da ih baciš u smeće onda kad ti više ne trebaju. Tako da za manjak znanja o zamorčićima ne krivim veterinare, nego društvo u kojem živim. Jer za razliku od civilizarnih zemalja, kod nas se ni psa ne vodi veterinaru, a kamoli zamorčića. U 4 godine koliko je kod nas, znam za samo jednu zamorčicu koja je posjetila našu veterinarku.

Također smo imali sreću da je Mucek pravi mali šarmer koji osvoji svakog tko ga vidi (nije što je moj, ali stvarno je najljepši) pa se svi oko njega potrude. Moram reći i da nisam srela neljubaznog veterinara (za razliku od neljubaznih doktora) i to nekako objašnjavam time što na veterinu uglavnom idu oni koji vole životinje, dok na medicinu uglavnom idu oni koji vole pare. Slobodno me ispravite ako griješim. Ali veterinari kojima je do love većinom se zaposle u kojekakvim pogonima za proizvodnju mesa, dok doktori materijalisti ravnopravno s doktorima idealistima rade s ljudima.

Meni je Mucek prvi zamorčić i sve što o njima znam naučio me on sam. Na drugom su mjestu vlasnici zamorčića koje sam mahom našla na facebooku, a tek na trećem veterinari. Za biće na kojem se (nakon štakora) najčešće uče, ponekad me iznenađuje koliko malo znaju o njima. S jedne strane, kristalno mi je jasno da veterinar koji jednom u 10 godina ima pacijenta zamorčića ne zna koliko je hrane potrebno odraslom mužjaku dnevno ako ne jede, no nikako mi nije jasno da mu trebaju 3 minute da na životinji nađe guzu. Dok ja stojim sa strane i pitam se što traži po njegovim leđima.
Ispadne tako da kada si zamorčić, vječito nešto na tebi testiraju ovako ili onako. Sva naša liječenja zapravo su uvijek bila pokušaji. Prvi problem s kojim sam se suočila bio je poremećaj kojem ne znam ime i ne da mi se guglati, čest kod zečeva, nešto rjeđi kod ostalih glodavaca, a kod kojeg životinja ne glođe, odnosno ne troši zube onoliko koliko bi trebala. Kako svakom glodavcu zubi uvijek rastu, potrebno ih je trošiti. Zube troše glodajući drvo, ili pak na tzv. mineralnim kamenima, specijaliziranim za to. Drvo je brzo otpalo. Naime, moja je mrvica princ koji ne grize ništa što nije jestivo. Drvo? Fuck that shit. Nema mineralnog kamena koji nismo isprobali. S algama, s mrkvom, s povrćem, samo slani... Najbliže što smo došli tome da ekšli gricne kamen bilo je kad smo kupili mineralni kamen sa sijenom. Trebala su mu tri dana da izvuče (vrlo pažljivo, da ne bi slučajno okusio kamen) svaki komad sijena iz kamena i prožvače ga. Nakon čega se četvrti dan na kamen popišao. Čisto da pokaže što misli o njemu. Ako se zubi ne troše, oni pucaju i tu sam došla do druge nedoumice. Voditi ga veterinarki na skraćivanje zuba (ili izjednačavanje kad jedan pukne) ili jednostavno prepustiti sve prirodi i pustiti zube da rastu i pucaju kako ih volja (ovo savjetuju mnogi vlasnici zamorčića). Moja je odluka uvijek bila voditi. Jer predugi zubi koji pucaju uvijek puknu opasno blizu živog dijela, a zamorčići su ih u stanju i odvaliti zajedno s korijenom. Što je nešto što mi je također pokazao Mucek. Osim kraćenja zubića, krate se i noktići. Koje vjerojatno, ako ste spretni i imate asistenta možete obaviti kod kuće. Kako Mucek u sebi vjerojatno ima nešto od kornjače, on je na svaki moj pokušaj razvio novi, kreativni način kako da nogu uvuče u vlastiti trbuh. Mislim da sam mu sve nokte uspjela skratiti samo jednom. Uglavnom, i to smo ostavljali veterinarki. Što se tiče bolesti, nije ih do sad imao. Jednom su mu na dijelu njuškice otpale dlake, pa smo to neko vrijeme mazali nekom tekućinom. A na antibiotiku je do sad bio samo jednom, i to kad je odvalio zub do živog dijela, kako bismo riješili tu upalu. Ispada, sve sitnice.

Do sad. Već je neko vrijeme posebno umiljat. U stanju se maziti satima bez da traži natrag u kavez. Glupača, nisam to vidjela kao loš znak, sve dok nije počeo problem s probavom. Pa je manje jeo. Pa je prestao jesti. Dijagnoza? Prerasli stražnji zubi. Rješenje? Brušenje pod narkozom. Prije toga antibiotik jer mu je cijela čeljust upaljena. Antibiotik tri dana, operacija četvrti. Dolazimo prema dogovoru na Veterinu, šalju nas na rendgen i ultrazvuk. Rastežu ga, briju mu trbuh, zaključuju da je preslab za anesteziju. Od zuba je, po njima, veći problem zatvor, čep koji se stvorio u crijevima i prazan želudac. Šalju nas natrag našoj veterinarki. Koja mu daje lijek protiv zatvora. Našli smo se u začaranom krugu. Da bismo riješili problem zuba, on mora jesti. Ne želi jesti jer mu smetaju zubi i/ili ima zatvor. Lijek ne pomaže. Dobivamo još lijeka i upute da ga dajemo svaka dva sata. Prestajemo s antibiotikom u petak. U subotu počinju problemi. Ne uspijevam ga više prisilno hraniti, ne želi gutati. Svu kašicu čuva u ustima. Pljune čim dobije priliku. Više ne pije sam. Ali guta vodu kad ga tjeram da pije. Alergična sam na očite savjete. Možda ga moraš natjerati da jede.
U noći sa subote na nedjelju počinje otežano disati. Ispušta čudne zvukove, kao starac sa tuberkulozom. Dajem mu piti. Cijelu noć leži pored mene, stišće se, drhti. Mislila sam da je gotov. Oplakali smo ga već do podneva danas, kad nas je iznenadio kakicom. Da se mogu toliko veseliti dreku, nisam do sad znala. Odlazimo veterinaru, koji nas šalje doma s uputama, radite kao što ste i do sada. I pokušavam. Cijeli se dan danas napajamo, silimo na gutanje kašice (sa gotovo nikakvim uspjehom). Leži umotan u gornji dio trenirke, u rukavu je plastična boca s toplom vodom koja glumi termofor, s druge strane sam ja, također glumim termofor i četku za češkanje ili regularno maženje, već prema potrebi. Neću dobiti neku nagradu za izvedbu. Jedva gledam. Oči me peku i sklapaju se. Glava mi puca. Nisam sinoć spavala. A čini se, neću ni noćas. Opet se javlja čudan zvuk, opet teže diše. I čini mi se da sam opet ja bila u pravu kad sam rekla da je toliko prehlađen da ne može disati, a veterinar u krivu kad je rekao da je to zbog praznog želuca.
Imajte nas u mislima, možda se izvučemo. Za sad se još ne predajemo.  Mi smo ipak borci.

Primjedbe

  1. Ajoj ajoj mali bublek :((( Držim fige i mislit ću na vas večeras, i čekam što prije post s dobrim vijestima o brdima kakice i pojedene papice!!!

    OdgovoriIzbriši
  2. ajde, držte se obadvoje. mislim na vas >3

    OdgovoriIzbriši
  3. Ne daj se. Znam jako dobro koliko je to sve grozno, pogotovo ti očiti savjeti. I želim malenom da se uspješno oporavi. :)

    Sad dok sam čitala simptome shvatila sam da je i moja zamorčica imala isti problem. Identičan. I ja sam svako dva sata špricala antibiotik u usta i tjerala je da guta i nadala se da će biti bolje. Ipak mi nismo imali sreće i nakon tri dana patnje uginula mi je na rukama. Tad sam rekla, nikada više neću imati nešto tako malo i bespomoćno gdje nema nikakve šanse da ako se razboli, nađem nekoga da pomogne. Tako sam kupila mačka koji srećom do sada nije bio nijednom ozbiljno bolestan pa da mora veterinaru, a naslušala sam se i tu svega, koliko su nestručni i šta sve rade.
    U Sarajevu se i veterinom (kao i medicinom) nažalost bave ljudi kojima to nije životna strast i koji nekad znaju, o životinji koju bi trebali da liječe, manje i od prosječnog laika...

    OdgovoriIzbriši
  4. Držim vam fige, kao i svi :)

    Nažalost, potpuno razumem tvoju muku, ljudi ne shvataju da se emotivno vežeš za to malo biće, nego su u fazonu kao da je to igračka, pa ćeš da kupiš novu. Užas kakvi smo postali.

    OdgovoriIzbriši
  5. A biće to sve dobro. Nemoj se sekirat. :/

    http://i.imgur.com/yKySs.gif

    OdgovoriIzbriši
  6. Držim vam fige i navijam za vas i iskreno se nadam da će biti sve ok.

    OdgovoriIzbriši
  7. ajoj dusa mala ,al se napatio...nadam se da ce brzo ozdravit i da ce opet bit mali veseljak ko nekada,fingers crossed :D

    OdgovoriIzbriši
  8. Necu da ti kazem da se ne nerviras, da ce proci i tako te gluposti...
    Znam da ti je jako tesko, i ja sam kroz to prolazila i nadam se da cete se izboriti sa tim, iskreno se nadam i mislim na vas! Stvarno mi je bilo potresno ovo sve citati, ja sam strasno osetljiva kad su ljubimci u pitanju, drzite se, grlim vas! :**

    OdgovoriIzbriši
  9. Sirota ti i sirota tvoja mrvica :(

    OdgovoriIzbriši
  10. Sjetim se odmah svoje Tonke :(. Znam kako ti je i stvarno se nadam da će biti dobro.

    OdgovoriIzbriši
  11. jao jao kolikp se mucite, drzim fige za ozdravljenje

    OdgovoriIzbriši
  12. ajoj dusa mala,kako se napatio...ajd valjda ce ozdravit brzo i bit opet onaj stari veseljak,fingers crossed

    OdgovoriIzbriši
  13. Joj! Ne daj se Mucek! <3 Get well soon!

    OdgovoriIzbriši
  14. Izvući će se, sigurna sam, svi vam držimo fige :)

    OdgovoriIzbriši
  15. Držim vam fige i nadam se da će uskoro sve biti ok :)) Kada bi bar svi ljudi bili tako brižni kao ti!

    OdgovoriIzbriši
  16. Držim fige da uspijete ... šaljem i ja jedan termoforski zagrljaj :)

    OdgovoriIzbriši
  17. I iz NSa vam saljemo svu snagu i najlepse zelje...

    OdgovoriIzbriši
  18. Mišek mali... Držim fige da se Mucek oporavi...

    OdgovoriIzbriši
  19. Joooo držim fige da sve bude dobro! Duša mala, biti će Mucek dobro.

    OdgovoriIzbriši
  20. Grlim vas oboje! Izvući će se on :*

    OdgovoriIzbriši
  21. Sad sam pročitala kod Misty za Muceka... Žao mi je što si i ti morala kroz to proći. :( Šaljem zagrljaj!

    OdgovoriIzbriši
  22. jako mi je žao, znam kak ti je :(

    k.

    OdgovoriIzbriši
  23. svaka cast na borbi i trudu i nadam se najboljem ;)

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Popularni postovi