Izbor

Još otkako mi je ljetos umro djed, imam taj običaj, više kao neki refleks, potpuno izvan moje kontrole, da promatram svakog starca na ulici. I mislim, Evo, ovaj je trebao odapet, vidi kako se muči. Odvratno od mene, ali jebiga. Ne mogu si pomoći. Ima nešto nepošteno u tome. Po kojekakvim domovima ljudi se raspadaju od starosti i bolesti, a moj djed, koji je toliko volio život, raspada se na groblju. Mrsko mi što nije kremiran. I sad ovo s Mucekom. Iskočim sinoć iz kreveta na zvuk petarde da provjerim da se nije uplašio i shvatim stojeći na onom mjestu gdje je do prije par dana bio kavez, da se on više neće nikad uplašiti. Da se raspada u hladnoj zemlji, ispod jasmina na bakinom dvorištu. I sjetim se kako postoje na ovom svijetu ljubimci za koje se nikad nitko nije pitao jesu li uplašeni, koje nitko ni ne pogleda dvaput, pa opet žive, zdravi. Ne mogu si pomoći. Ima nešto nepošteno u tome.
Kažu mi (po ne znam koji put u životu) Dobro se držiš, a ja se pitam, po ne znam koji put, imam li izbora? Ne znam, možda imam. Voljela bih da imam. Da se raspadnem, da budem slaba, da pustim. Ali ne znam kako. Jer iskreno, najiskrenije, nikad si nisam priuštila taj luksuz. Uvijek sam se dobro držala. Jer ako se ne držim, tko će me držati? Ljudi bježe od slabosti i tuge kao od zarazne bolesti. Ili se pak približe kao lešinari da sakupe ostatke.
Drži, izdrži, trpi, možeš ti to... Znam da mogu. To nije upitno. Samo... Nije mi jasno... A što uvijek ja moram? Nemaš pojma koliko si jaka. Pogrešno. Znam točno koliko sam jaka. I znam zašto sam jaka. Zato jer moram biti. Ali malo tko je svjestan koliko sam zapravo slaba. 

Primjedbe

  1. joj baš mi je žao :(
    znam kako je teško izgubit i drage ljude i četveronožne prijatelje

    OdgovoriIzbriši
  2. To se ja uvek pitam, stalno razmisljam kako je taj random izbor uglavnom shitty.

    Inace sad sam primila neke lose vesti i izgledam kao da osoba sa zadnjeg gifa, a tekst se skroz slaze sa jednom od mojih najvecih mastarija i zelja. You made my day a bit better! :*

    OdgovoriIzbriši
  3. jako mi je zao :(
    ja sam tako izgubila psa u djetinjstvu i plakala sam toliko da su se roditelji zarekli da nikad vise necu imati nijednog ljubimca... greska ali eto, htjeli su me spasiti takvih situacija... veze se covjek...

    OdgovoriIzbriši
  4. Pa i nemaš izbora, tj. ima izbor ali je jbg nikakav. Svima nama je jako žao i voljeli bi da ti se to nije desilo ali niko ne može da to promijeni koliko god željeli i sad ako biraš to da budeš jaka kao ti (jer ti nisi slaba šta god ti mislila) ili da se slomiš bolje je ovo prvo.

    OdgovoriIzbriši
  5. Ma svi smo mi ljudi, niko nije od kamena, tako da nas sve loše pogađa, i više nego što ljudi misle, u samo tri godine, ja sam izgubila tri drage osobe, i uvijek se pitam je li to fer, da se baš sve to meni desi, ali nažalost, kako je tako je, ne mogu to mijenjati. I moja mama ima naviku reći, čovjek je puno jači nego što to misli, i kamen bi se raspao pod teretom koji čovjek podnese stojećki . Zato glavu gore, sve će doći na svoje.

    OdgovoriIzbriši
  6. Pa iako imaš izbora, alternativa je sakriti se doma i tugovati, ali to nema smisla, život ide dalje... Baš to što si rekla, moraš biti jaka sama za sebe, jer to neće drugi napraviti za tebe... Nažalost život nije uvijek fer...

    OdgovoriIzbriši
  7. Joj, znam kako je :( meni je skoro pregazena maca od tek nekoliko meseci, a da ne pricam da su mi u poslednjih par godina umrli svi pripadnici starije generacije u uzoj famili. pa se isto tako iduci ulicom i vidim neku devojku sa mamom u setnji osecam bes, kako to da je njena mama ziva, zasto ja sad ne mogu tako s mojom, i slicna sranja koja ne vode nikuda a cine od mene neopisivog hejtera u odredjenim momentima. Jebi ga...

    OdgovoriIzbriši
  8. Kao sto vec Pippy rece, nismo od kamena. Izdrzi, budi jaka, pici naprijed. Ako je lom neizbjezan, uradi to u privatnosti svoja cetiri zida, jer lesinari su nemilosrdni. Da, pitas se i pitaces se kako samo uspjevas. Hebiga...nekako. Ne znam. Kasnije ces se diviti sama sebi, ali ti i dalje nece biti bas najjasnije. Kako?

    OdgovoriIzbriši
  9. biti jak, svi to gledaju kao nesto pozitivno, nekad treba znat i bit slab, pustit druge da se brinu za tebe jer inace sav taj stres razara i onda se navlace bolesti i gluposti, nadam se da ces pronac nekakav balans u tome. a lesinara uvijek ima i uvijek traze neku strvinu, samo ih treba nahuskat jedne na druge

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Popularni postovi