There's nothing to be afraid of. They were right. It's painless. It's good. Come. Sleep.

Isidora se smješkala. Sad je već naučio da to nije dobar znak. Dokazala je da ih poznaje. I više od toga. Pokazala je da može utjecati na njih. Nije mu to bilo najjasnije. Eto, on je mrtav već 60 godina. Čak je bio i član ovog cirkusa. Još je k tome i klaun. Pa su njegove moći poprilično ograničene. Poprilično kao- nema ih. A ova (nehotice je trznuo glavom u njenom smjeru), tek što je došla, već prelazi iz jednog svijeta u drugi i povlači konce u oba, kako neka vesela gospodarica lutaka. Nije li nekako natjerala onog momka da ubije one djevojke? Nije li? Tko zna što mu je rekla. Iako se njemu činilo da ga nije trebalo puno nagovarati. Sad je očito imala novi plan. Čim se ovako smješkala.
A njemu je već bilo dosta. Svega. I ovog cirkusa, i pridošlice, i ovog glupog akrobata koji pokušava nadmudriti smrt fizikom. Podigne pogled i shvati da Isidora stoji pred njim. Da nije mrtav na čelu bi mu zasigurno izbile kapljice znoja. Ispunjavala ga je nelagodom. U njoj, na njoj ni oko nje nije bilo jednog strašnog atoma, a svejedno, ono što je vidio da čini, bilo je dovoljno da je se kloni u širokom luku. Iako je to činio i inače. Klonio se. Svih. Klasična priča usamljenog i tužnog klauna.
"Kako ti pridonosiš ovom kolektivu?" zacvrkutala je. Da je imao volje ili hrabrosti rekao bi joj da ovo nije partija, ili da ga baš zaboli dupe za kolektiv ili da skupina prokletih mrtvaca nije nešto čemu baš želi pridonositi. Ili bi joj objasnio da osjeća da je najviše proklet od svih i da time sjajno pridonosi ovom jebenom kolektivu. Ali nije imao. Ni volje, jer je bio mrtav. A ni hrabrosti. Nije želio saznati što je gore od života nakon smrti. Možda smrt nakon života nakon smrti? Ne, to bi bila dobra vijest. Vjerojatno život nakon života nakon smrti prepun ovakvih šarenih djevojaka, prepunih energije. Preživahnih i za živog, a kamoli mrtvog klauna.
"Među njima ima jedna što voli klaunove. I cirkus. Ti je dovedi." Gledala ga je uporno. To nije bilo pitanje, pa nije smatrao da je dužan odgovoriti. A da će učiniti što se od njega traži bilo je jasno i njemu i njoj. Iako nije znao kako će to izvesti. No, poslušno je ustao. Otišao do one linije koja je dijelila dva svijeta, i zakoračio u njihov.
Psycho Cat se upravo zainteresirala za Dajdžine povike, kad je ugledala klauna kako stoji nekoliko metara od kuće. Mirno je zapalio cigaretu i promatrao kako svi koji su čuli slijede momka u kuću. Svi koji su čuli osim njegove žrtve. Koja voli klaunove. Sreća njegova. "Hej, otkud ti ovdje?" prišla mu je sa smiješkom. On je smireno bacio cigaretu na pod. Ugasio je svojoj velikom cipelom. A potom joj uhvatio glavu s obje ruke i zaokrenuo. Bešumno je pala na tlo. Klaun je prekoračio njezino tijelo i krenuo prema kući. Dovesti je? Neće on dovesti nikoga.

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi