O kopanju nosa i ostalim životno važnim stvarima

Zapričala se danas s bratom o jednom čovjeku kojeg znamo, a koji uvijek kad razmišlja, stavi prst u nos. Sad... Znam ja da ljudima razni postupci pomažu da se usredotoče, ali taj prst u nosu je odvratan. Još više što je to uvijek lijevi prst u desnu nosnicu. Ili desni u lijevu. Ne tražite me da to objašnjavam, jednostavno mi se čini da je nekako odvratnije kada se radi o udaljenijoj nosnici. I nakon toga nekako mislim, pa što bih ja bila čudna, ovaj mora kopati nos da bi mislio, a ja sam kao neki ekscentrik.
Iznenađuje me, zatim, što sam na glasu kao neka otrovna koja uvijek sve svima skreše u facu. Ljudi nemaju pojma da ovo sve nije ni desetina onoga što mislim. Cause I'm a thinker, not a talker. I za to mi nije potreban prst u nosu.
Čitam neki čudni francuski krimić, i svako me malo netko prekine. Telefon, mobitel, osobno... Ne biraju. A kad odložim knjigu više me nitko ne treba. Fascinantno. Ljudi uvijek traže tvoju pozornost kad je već usmjerena na nešto. Svi smo mi pomalo attention whores.
Sve mi više i više smeta iživljavanje na stvarima. Ono kad netko prodrma životinjski kvaku da vidi jesu li vrata zaključana, nasilno uzimanje košara u dućanu, lupanje po prekidačima za svjetlo, udaranje kompjutera zato što si sam kreten, bacanje predmeta jer si živčan i slično... Gadi mi se pomalo takav gubitak kontrole.
Znate kad se djeca dočepaju neka jadne životinje pa je drmusaju, nosaju, navlače do besvijesti? Tako se ja osjećam kad me netko udavi pričom. Najžalosnije od svega, mislim da sam i ja počela činiti isto ljudima.
Imam momente kad bih najradije da me nitko ne vidi. Ono, kad hodam s glinenom maskom na faci po kući i pozvoni poštar, kad prijatelj poželi video chat baš onda kad imam viklere na glavi, jutarnje zombiranje do wc-a i natrag u krevet... Ali, ne znam je li do godina ili do čega, poprilično sam ok s tim kako izgledam. Nije loš osjećaj.
btw, good for her, ali meni i nije nešto slatka...
Zabrinjavajuće je koliko sam djetinjasta. Mislim da je do ljudi s kojima se družim. Preuzela sam njihove asocijacije. Hvala im na tome. Život je zabavniji kad imaš dirty mind.
Sjećam se jednom, sjedim kasno navečer u tramvaju, zajedno s još 5-6 meni nepoznatih žena. Ulazi neki lik, pijan k'o letva, i krene od jedne do druge, unosi im se u facu i govori: Ti si kurva! I ti si kurva! I ti si kurva... Složim svoju najopakiju facu, lik se dogega do mene i kaže: A ti... Ti... Ti si vještica! Prvo mi je bilo drago. A onda promislih. Što ja ne mogu bit' kurva? Toliko o tom ženskom nezadovoljstvu. Nikako mi nije pravo.
U nekom sam meh raspoloženju već par dana. Čudno stanje između nemira i posvemašnje dosade. Ono kad ne znaš je l' stvarno nemaš posla ili si jednostavno zaboravio šta uopće moraš. Pa se sjetiš šta moraš. Pa svjesno odlučiš da ti se ne da. Pa postaneš nemiran. I tako stalno.
Trudim se da prestanem slušati što ljudi govore da jesam, kako me definiraju. Jer me tu i tamo još uvijek pogodi. Prečesto. Ne znam što naša vrsta tako voli gađati. Svoje frustracije liječiti na drugima.
Nema druge nego se stalno podsjećati da te ne određuju oni, nego da se određuješ sam. Što su odredili, odredili su. Zato i jesmo tako sjebani. Što nas odrede prije nego se snađemo.
Još nešto danas mislim... Kako najgori trenuci u životu sadrže neku vlastitu toplinu, kao što najružnije stvari na svijetu imaju vlastitu estetiku. Kao, jebeš sve, imam vlastita pravila. Vlastite proporcije. Vlastite kriterije. Gadne su situacije u životu kao tijesne cipele. Sjajan je osjećaj kad ih izuješ. A da te nisu nažuljale, ne bi ni znao koliko se dobro možeš osjećati.

Primjedbe

  1. Djetinjasta for life! Fućkaš druge! :D

    OdgovoriIzbriši
  2. ove poslednje tri rečenice... (dubok uzdah)... ma kao quote ću da ih koristim...

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. To se kaže, ne bih znao šta je rahat da me ne žuljaju cipele. Eto u jednoj rečenici. :D

      Izbriši
    2. Kradem posljednji odlomak, printam ga i stavljam si ga na vrata od sobe...

      Izbriši
  3. Još jedan post koji je bio super zabavnih a istinitih pet minuta na internetu :)
    I da, iz nekog razloga mislim da će ti se dopasti ovaj blog, piše ga moja drugarica, uživaj :)
    http://myowncrapplace.wordpress.com/

    OdgovoriIzbriši
  4. Baš si (over)thinker, jako volim tvoje postove :) Lol, na ovo iz tramvaja, budimo realni, sve bi tako pomislile :o :D

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. hahahahhaha, pa da... overthinking je nešto u čemu rasturam :) (mahom sebe)

      Izbriši
  5. Boli te ćošak za njih, te tamo neke, ako ništa imaš nas što vidimo kakvo ti imaš srce.
    Prst u nosu kad se razmišlja? WTF, FUUUJ
    Nije vala slatka ova mala ni malo, ja je već vidim kakva će biti sa 40, prava dronfulja.

    OdgovoriIzbriši
  6. Stara dobra... na jedno udje, na drugo izadje. Boli te briga.

    OdgovoriIzbriši
  7. Meni sve gadne situacije imaju nešto lijepo u sebi. Svi osjećaji su nekako izoštreniji, iskustva stvarnija... Ružno je dok traje, ali kad prođe skoro pa me nostalgija uhvati.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. i ti si mazohist poput mene :)
      ali kao što bi rekao moj frend, "dobro je ponekad biti mazohist. ali jedno je biti mazohist, a drugo biti suicidalan." pripazi :)

      Izbriši

Objavi komentar

Popularni postovi