Nevjerojatno dug i naporan post o posebno glupim proserima i životnim ulogama

Otvorim blogger i prvo što zapazim je ovaj post kod Sashkonele. Pa rekoh, da se ubacim s rečenicama koje meni momentalno dignu tlak.
Ideš? kad u kaputu i s torbom izlazim iz stana/zgrade/škole/bilo kojeg zatvorenog prostora. Ma jok. Samo se pravim da idem. Da te zajebem. Zapravo se planiram sakriti iza ćoška i viknuti bu! kad prolaziš. Jer mi se hoće.
Tko je?
kad otključavam vrata i ulazim u stan. Predsjednik Republike. Imam rezervne ključeve svih stanova u Hrvatskoj. Došao sam vidjeti kakav se pogled pruža s vašeg balkona.
Pereš suđe?
dok su mi ruke do laktova namočene u vodu u sudoperu. Ne, pečem kolače. Na SpužvaBob način.
Zapravo, bilo koje pitanje tog tipa mi digne tlak. Razbijaj led negdje drugdje. Meni takva pitanja idu na nerve.
Potom, Vidio sam te tamo. Upitan pogled. Oh, oprosti, trebam li ja sad objasniti što sam radila tamo gdje si me ti vidio? Očekuje li se to od mene?
Jer nije moguće da je razlog mog nalaženja na nekom random mjestu upravo takav, random i nebitan. Vjerojatno imam mračnu tajnu. Sigurno skrivam jezive stvari. Možda sam upravo abortirala dijete oženjenog ljubavnika iz straha da ne ispadne retardirano zbog moje ovisnosti o heroinu. I upravo zbog toga sam bila na kavi na Kvatriću. Sumnjiva terasa. Sumnjiva ekipa. Sumnjivi suncobran. A ni sok nije izgledao normalno.
Smiri se. Ne moraš odmah eksplodirati. Zašto si živčana? Tebi se stvarno ništa ne može reći. Samo spominjanje ovih rečenica mi diže tlak.
Bilo koja rečenica isprike kad te osoba koja se ispričava svjesno zajebala. Kao što uvijek kažem, isprike vrijede samo ako ti netko slučajno stane na nogu. Ne tretiraš nekoga kao govno, pa se onda ispričaš za to. Fuck you. Prvo me posereš, onda kažeš Oprosti, a ja bih trebala oprostiti da TEBI bude lakše?! Reći U redu je. Ma jebi se. Živi sa svojim zajebom. Kao što to čine odgovorne osobe. Trpi. Moj oprost je moja osobna stvar. I zadržat ću ga za sebe.
so fucking what?
OK, ovo sljedeće nije rečenica, ali spada u kategoriju stvari koje ne podnosim. Spontano pjevanje. Sjetite se. Lakše bih podnijela da se pored mene netko spontano zapali. Ono, kad si na poslu i netko bez imalo sluha počne pjevušiti. I pogleda te značajno, kao, priključi se.
Ili pjevanje kad je neka hrana u igri. Kao, Zašto ne bismo zapjevali uz ovu krasnu večeru?
Nisam sigurna da je to primjereno tvom poslu. Zanimljivo kako svi znaju što je primjereno mom poslu. Vjerojatno bih trebala nositi bapske kostime i velike broševe i neku staračku frizuru. I imati kratke nokte. I pričati drugačije. I misliti drugačije. Pogotovo misliti drugačije.
Nekad su ljudi bili bolji. Priče o tome kako nemamo izgrađen moralni sustav za razliku od nekih bivših, prošlih vremena me ubijaju u pojam. Ljudi su više- manje uvijek bili ista gamad. Samo što sad imaju daleko više mogućnosti da se pokažu.
Kad mi ljudi sa sveopćim oduševljenjem predlože nešto za što bi svima koji me iole poznaju trebalo biti jasno da mi se neće svidjeti. Možemo otići na sajam alternativnih metoda liječenja. Imam karte za sjajan belgijski duo koji kombinira jazz fusion s poezijom Bukowskog i sudanskom narodnom glazbom.
Na kraju, čini mi se da se moja teorija o životnim ulogama potvrđuje. Tipično. Svi imamo neku ulogu, i možemo je igrati loše, možemo igrati neku sasvim drugu, ali na kraju filma uvijek će naše ime upisati pod onu ulogu koju su nam odredili.
Možeš uvijek biti tu za sve, pouzdan iz dana u dan, odricati se, žrtvovati se, i opet nikad nećeš biti dovoljno dobar. Ako ti je to uloga. I sve nekako mislim, ako na kraju uvijek ja ispadnem negativka, što da se trudim biti pozitivka?!

Primjedbe

  1. Pa kuzis ja se potpuno slazem da ti trebas staviti onu sitnu trajnu onak i oblaciti pepita kostime (bez sa tamno smedje prskano jel) i niske cipele muske i na to kratke carape i onda najlonke, boje koze ofkors i moras imati zlatni prsten i naocale sa rubom ciji je uzorak ili leopard ili nesto zuto sa narancastim sto ne ide uz nista i poprilicno sam sigurna da trebas ici na misu bar tri puta tjedno. Jer si profesorica. Da si knjiznicarka okvir bi ti morao biti striktno sivi.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hhahahah
      Da je knjižničarka morala bi imati i punđu :)!

      Izbriši
  2. Priznajem, griješila sam i sama nekad upućivala takva pitanja, moja odbrana,misli su mi bile negdje na desetom mjestu.
    I ovo što Luke kaže-živa istina.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Joj, ja redovno i dan danas pitam: "Šta radiš" iako je krajnje očigledno.
      Tako moja mama pegla pre neki dan, ja ulazim u sobu i pitam je:
      "Hm, šta radiš"?
      Dobijam odgovor:
      "Hm, spremam se da te gađam peglom".

      Rekla bih da i nju ovakva pitanja nerviraju :)
      Mene nerviraju kada ih čujem ali ne kada ih i sama postavljam :P

      Izbriši
  3. Dodajem pitanje pozivanjem na kucni broj: Jesi li kod kuce kao i kada udjes na vrata i kazu ti Stigla si?

    OdgovoriIzbriši
  4. U zadnje vreme me najvis izbezumljuje ":Cekaj.."

    OdgovoriIzbriši
  5. ovo je super! :)) nešto slično sam i ja pisala :D
    a vidim gore komentare o tome kako se profe i knjižničarke trebaju odijevati i mogu samo reći hahahhaha.. neki dan jedna mala komentira frendici: ma dobro mi se obukla knjižničarka, samo se malo previše ušarenila :D punđa je obavezna! :D

    OdgovoriIzbriši
  6. Ja se setila jos jedne "jel spavas?". Kad je neko pored tebe, a pre sekund ste pricali, ili kada te probudi telefonom, a ti si se ocigledno pre toga javio kad si podigao slusalicu. Pa jos kad odgovor na pitanje bude "da,spavam". Ahahahahahah...

    OdgovoriIzbriši
  7. jesam te probudio? kad nazovu na mobitel waaay prerano.

    uloge..treba se maknuti iz tih obrazaca

    OdgovoriIzbriši
  8. Haha ono kad te nazove na kucni i pita jesil kuci,da imam para za novi telefon sa gustom bi ga razbila svaki put kad mi neko postavi tako pitanje.Izvini moram ti ukrast kill me now gif,bit ce iskoristen u dobrotvorne svrhe :D

    OdgovoriIzbriši
  9. Ili kada ti neko minimalno tri puta objasnjava nesto sto ti vec uveliko znas. Popizditis zivi.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. hahahahahhahahah, i kad se ne da prekinuti :)

      Izbriši
  10. Na ova prva cetri pitanja je moj jedini odgovor ono dalmatinsko a e. jer jednostavno nemas sto odgovorit, a pitanje je postavljeno samo da se nesto rece. Moram priznat da bas i nemam nekih recenica specificno koje se ponavljaju da me zivciraju.

    OdgovoriIzbriši
  11. sjetila sam se najrečenice! kad nekog sretneš i taj te pita, valjda umjesto pitanja Kako si?, kaže:
    - Jesi dobar?

    OdgovoriIzbriši
  12. Slažem se sa svakom rečenicom, iste stvari i mene izbacuju iz takta :))

    OdgovoriIzbriši
  13. nemam niš za dodati, osim da si pod hitno moram nabaviti ovakvu torbu s nekim sličnim natpisom. možda pomogne. ili još bolje, da fkt počnem nositi takve stvari u torbi, za svaki slučaj. :D

    OdgovoriIzbriši
  14. Hjuh sad si me sjetila na klasičnu rečenicu - Pa bar bi ti kao psiholog trebala razumjeti/Kako ćeš raditi s ljudima ako te ovo živcira/Ne bi li se bar ti trebala znati sabrati... JEBITESE!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. aha, isto kao kad meni kažu da bih trebala imat više strpljenja jer radim u školi. mislim, u školi me plaćaju da imam strpljenja. plati mi!

      Izbriši
  15. Život je dobar kada imate svoje ljubavi oko sebe, kažem to, jer kad sam imala problema sa svojim ljubavnikom, nikada nisam vidio život kao dobru stvar, ali zahvaljujuci dr. AGBAZARI od AGBAZARA TEMPLE, što mi pomaže da bacim caroliju koja doveo je moj ljubavnik natrag u mene u roku od 48hours. Moj suprug me ostavio za drugu ženu nakon 7 godina braka, ali Dr. AGBAZARA mi pomaže baciti caroliju koja me je vratila natrag u roku od 48 sati. Necu vam više govoriti o meni, nego cu samo savjetovati one koji imaju problema u vezi s njom ili brakove kako bi kontaktirali Dr. Agbarzara TEMPLE kroz ove detalje;
    ( agbazara@gmail.com ) ili ga nazovite na uslugu Whatsapp: +2348104102662

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Popularni postovi