Listen to them. Children of the night. What music they make.

"Oprosti" šapnula je Amina kroz vrata. Iva je možda čula, možda i ne. Gledala je pred sebe u visoku ženu koja je stajala na drugom kraju kuhinje i za ruku držala dječaka. "Znači bilo je nečeg ispod stola", rekla je za sebe. "I šta sad?" obrati se ženi s dječakom. Na što ova poleti prema njoj.
"Kako to misliš?" upitala je Cat girl mačku, dok joj se glavom motala misao kako nije normalno ni dobro pričati s mačkom. "Jesi li vidjela Bitchy?" upita je Meow, koja joj je prišla s leđa. "Ovaj, ne... Ne znam... Bila je tu s Ivom, a sad... " promrmljala je Cat girl, ne skidajući pogled s mačke u kupaonici. "U što gledamo?" znatiželjno je upitala Meow. "Pa u mačku. I obješenu ženu." odgovori zbunjeno Cat girl. "Errr... Svašta. Mačka je vani, ona mala. A ja ne vidim nikakvu ženu", odgovori joj Meow. "Onda, možda bolje... Da ja izađem na zrak..." reče Cat girl. "Nije ti loša ideja. Ili otiđi do tavana, imaš super pogled", odgovori joj Meow i gurne je prema stepenicama. "Dobro, idem ja... Gore..." Meow je isprati pogledom, a potom se obrati ženi: "Plan nije bio takav. Niste se trebale pokazati. Ne njoj i ne još." Mačka se lijeno protegne. "Ionako su svi uskoro mrtvi. Uključujući tebe." Meow se odmakne: "Nije bio takav dogovor:" Potom osjeti nečije ruke na vratu: "Tko se još drži dogovora?" Nakon toga nastane mrak.
Amina se polako okrene i spazi Dajdžu kako stoji iza nje. On spusti sjekiru i produži hodnikom. Dobaci joj:"Vidimo se kasnije." Amina kimne glavom i izađe iz kuće. Hodala je prema šumi, potom putem kojim su već trčali, zaobilazila oštro kamenje i vješto izbjegavala grane. Na kamenu pored jezera stajala je Elmedina. Kao i prošli put. I put prije toga. "Spremno je", reče joj Amina, "i pobrini se da ovaj put obaviš posao prije nego se vratiš ovdje." Amina je bila novi suradnik, i nije znala mnogo o tome kako stvari funkcioniraju. Znala je da se duhovi uvijek vraćaju tamo gdje ih je zatekla smrt, znala je da se vraćaju protivno svojoj volji, vjerovala je da će biti pošteđena ako će činiti ono što joj kažu, ali nije znala da se duhovima ne naređuje. I da njima vrijeme ne znači ništa, jer imaju cijelu vječnost. I da Elmedina bez problema prvo može kazniti Aminu. Jer joj obavljanje posla nije previsoko na listi prioriteta. "Dođi", šapne Elmedina i umilno zatrepće. Amina se osvrne, zamahne kosom i napravi jedan korak unaprijed. "Ne boj se, dođi", ponovi Elmedina. Amina zakorači prema njoj i već se u idućem trenutku nađe u hladnom jezeru. Trebalo joj je nekoliko sekundi da se snađe i shvati što se desilo, a potom počne plivati prema površini. Na površini je dočeka poznato lice. A to nije nužno bio dobar znak.
Lana je pokušavala pomaknuti staru drvenu škrinju u podrumu. Imala je čitav niz dobrih fotografija, znala je to, ali bila je uvjerena da bi slika te škrinje u drugom kutu nadmašila sve dotadašnje. Škrinja je bila toliko teška da se činilo da je prikovana za pod. I dovoljno dugačka da se na njoj može ispružiti odrastao čovjek. Pitala se jesu li je ikada koristili kao krevet. Osloni se na zid, stavi noge na škrinju i gurne iz sve snage. Začuje se škripanje. Lana se zadovoljno nasmiješi. A potom shvati da je škrinja još uvijek na mjestu. Samo otvorena. Ruka iz škrinje podigne poklopac.
Lejla je sjedila na staroj fotelji i pažljivo listala neku prastaru knjigu prepunu jezivih ilustracija. Pažljivo iz dva razloga: prvo, bojala se da bi se stare stranice mogle pretvoriti u prah. Drugo, stvarno je željela izbjeći čišćenje kuće. Jednostavno danas nije bila raspoložena za rad. Možda zbog jezivih ilustracija, ili jednostavno dobre intuicije, shvatila je da netko stoji na vratima. Njoj iza leđa. Okrenula je još jednu stranicu, kako ne bi bila sumnjiva, i krajičkom oka u prozoru vidjela Dajdžu kako stoji naoružan sjekirom. Polako je počela brojati do tri, i na tri krenula lijevo, potom desno, preskočila stolić i pobjegla iz sobe baš kad je Dajdža zamahnuo sjekirom.
Kris se dosađivala. Kristina nije pričala, Lady je stalno bila u pokretu i radila tko zna što, a i ostali su se negdje izgubili.
Zapravo, kad je bolje razmislila, od one scene s vrištanjem, Kristina nije progovorila. "Zašto si uopće vrištala?" upita je. Kristina se osmjehne i ponovno izvede cijelu predstavu. "Da, da, znam", ponovi Kris njezine pokrete zaključavanja usta i bacanja ključića, "ali, zašto si vrištala?" Kristina ustane. Pokaže prema tavanskom prozoru. "Na tavanu?" upita Kris. Kristina kimne. "Ali što je na tav..." Kris ne uspije dovršiti pitanje. Jer je kroz prozor gledalo najodvratnije stvorenje koje je ikad vidjela. I postalo joj je jasno. Zašto je Kristina vrištala. I zašto više ne priča.

Primjedbe

  1. Ah,postaje sve strasnije i strasnije. Ove slike su uzasne. Sta su na kraju svi negativci? Ima li ovde neko dobar? :D

    OdgovoriIzbriši
  2. Stvarno, slike su jezive, posebno zadnja, ali mi se sviđa to :D
    Sviđa mi se i kako sam umrla, hahaha. Hoću ja petljati s duhovima :D

    Jedva čekam nastavak :)

    OdgovoriIzbriši
  3. Ja imam osjećaj da je na početku priče bilo 5 ljudi, i nakon jedno 7 ubistava sad nas ima još 9. :D

    OdgovoriIzbriši
  4. straaaasnooo =D ova posljedna slika posebno =D

    OdgovoriIzbriši
  5. Zarazila si me s ovim. Ne moras cekat' bas 24 sata da nastavis sa pricom :D

    OdgovoriIzbriši
  6. Odgovori
    1. i meni je on najgadniji :D slazem se s Dajdzom sto se tice matematike :D

      Izbriši
  7. priznajem da citam :skrivase: al ovi gifovi me svaki put freakoutaju

    OdgovoriIzbriši
  8. Ja sam mrtva i bez glave :). A tek sam se bila zagrijala s onom sjekirom ;)

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Popularni postovi